Ivana Radovanović / -foto: prvatna arhiva

Potreba da se otkrije istina i ogoli stvarnost koja nas okružuje

Dr Ivana Radovanović učestvuje na kolektivnoj vajarskoj izložbi u Paviljonu "Cvijeta Zuzorić"

Vajarka iz Crne Gore dr Ivana Radovanović predstaviće se na kolektivnoj izložbi "Skulptura 23" koja će biti otvorena u Umjetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić" u Beogradu, 29. juna u 19 časova. Na izložbi se predstavljaju vajari i vajarke čiji radovi su izabrani na konkursu Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS). Selekciona konkursna komisija radila je u sastavu Gabriel Glid, Ivana Milev i Zorica Atić.

"Izložbom "Skulptura 23" se registruju pojave i specifičnosti savremene skulptorske prakse na našoj sceni koje se izražavaju kroz različite forme, pristupe, materijale, poetske i narativne vrijednosti", navode iz Vajarske sekcije ULUS-a.

"O, buduće vrijeme, da li si mi tuđe"

Umjetnica navodi i da je priroda upisana u civilizacijski kod svijesti i moći kao spomenik zemaljske slave. Pritom, priroda predstavlja zaustavljanje skulptorsko-arhitektonskog obilježja u jednom molitveniku, "ali i poroznost i transformaciju, rastvaranje šećera koji će vremenu pred nama donijeti neke nove vrijednosti".

– Između ostalog, upućuje na poruku: jesmo dio jednog sistema ‒ nanizanih nedoumica, lomova, podjela, izjedenih i simboličnih pucanjā materije - zapisala je umjetnica, dodajući da smo - da je zato nužna suočenost sa upitnim stihom: "O, buduće vrijeme, da li si mi tuđe".

Za izložbu je selektovan rad Radovanovićeve "O buduće vrijeme da li si mi tuđe ("Sugar Obelisk - Orevuar Montenegro"). Riječ je o reljefu, detalju obeliska, rađenom u bronzi i kockicama šećera, a čije su dimenzije promjenljive. Kako navodi umjetnica, rad je bio inspirisan poemom Ratka Vujoševića (1941-2004) "Orevuar Montenegro", nastaloj 1965. godine u njegovoj mladosti, 1965. godine.

– Reljef je sâm po sebi rezultat jednog sjećanja, uspomene na rad "Sugar Obelisk ‒ Orevuar Montenegro", mobilna (montažna) skulptura visine 8,45 m, građena od čeličnih kutija, punjena šećerom), koji je nastao kao moj odgovor na političku i društvenu situaciju. U radu je riječ o simbolici obeliska, a unutar tog "šupljeg" objekta nalazi se zid od šećera. Sâm rad upućuje na kontradiktornost pobjedā koje slavimo u jednom civilizacijskom kodu, kao i na neprestanu čovjekovu potrebu za otkrivanjem istine i ogoljavanjem stvarnosti koja nas okružuje. Slava u zaslađenom i postepenom nestajanju i, ujedno kanonska veza nemirenja sa ekspanzivnom prolaznošću i oštećenjima. Kada promjena nije progres, ona odražava rastuće neznanje i pad. Jezgro današnjice ima katarzični naboj, zbog čega je "Sugar Obelisk ‒ Au Revoir Montenegro" u biti prikaz opšte planetarne i geopolitičke sudbine koju i mi u jednom zapećku živimo- zapisala je Radovanović, između ostalog.

Ž.J.