Kustoskinja izložbe je istoričarka umjetnosti mr Milica Bezmarević, koja je na otvaranju rekla da su ovu izložbu pripremale nekoliko godina unazad, a da se postavka sastoji većinom od novih, dosad neizlaganih radova. Najnoviji radovi Radovanović, dodaje, jasno se upisuju u teorijski diskurs koji teoretičarka umjetnosti Rosalind Kraus definiše kao prošireno polje skulpture, odnosno prostor u kojem skulptura više nije zatvoreni objekat, već diferencijalna praksa odnosa.
– Umjesto samodovoljnosti forme i izvan modernističkog pojma njene autonomije, radovi Ivane Radovanović naglašavaju procesualnost i otkrivaju skulpturu kao mjesto preplitanja prirodnog i artificijelnog, materijalnog i simboličkog, gdje se skulptura ne pojavljuje više kao zatvoreni objekat, već kao relacijska praksa koja svoje značenje gradi kroz odnose i kontekste u koje je upisana - rekla je Bezmarević.
"Skulptura se ovdje ne pojavljuje kao zatvoreni objekat kontemplacije, već kao prostor suočavanja sa entropijom, prolaznošću i krhkošću svijeta", ističe kustoskinja.
– Takvo shvaćanje skulpture omogućava da umjetničko djelo bude shvaćeno ne kao samodovoljni medij, već kao otvoreno polje odnosa, u kojem su prirodno i oblikovano, trajno i raspadljivo, unutrašnje i spoljašnje neprestano bore, prepliću i smjenjuju - rekla je Bezmarević. Zato su, naglašava, skulpture Ivane Radovanović "dinamična igra odnosa, igra između opozicija, uvijek negativna, uvijek na granici između", što upućuje na ukidanje granica forme skulpture. I tu se, kaže Bezmarević nalazi i istina rada Radovanovićeve - u istini procesa i transformaciji, u skulpturi koja se neprestano otvara vremenu, prostoru i posmatraču.
Prisutnima se na otvaranju obratila i Radovanović, zahvaljujući svima koji su na bilo koji način pomogli realizaciju ove izložbe.
