Najprije značajnom pažnjom, a onda i aplauzima, publika okupljena u Dodestu nagradila je glumice Mariju Đurić, Anđeliju Rondović i Jelenu Đukić, koje su na ovogodišnjoj Manifestaciji kamernih dramskih ostvarenja (MAKADO) izvele predstavu "Atomsko cvijeće" koju su one same režirale po tekstu Pola Zindela "Uticaj gama zraka na sablasne nevene".

I kao prije sedamdesetak godina, kada je Zindel napisao svoj kultni tekst koji pripovijeda kako to roditelj i društvo (obrazovni sistem), i okolina, mogu uticati na jedno dijete i njegov kasniji život, i "Atomsko cvijeće" nam pokazuje upravo to, iliti, kako reče Anđelija Rondović "da je put u pakao najčešće popločan dobrim namjerama".

Majka, Beatris (Marija Đurić) promašena i iznevjerena, prosto satire svoje kćerke, koje svaka na svoj način predstavljaju cvijet koji tek treba da pronađe svoj put i živi u skladu sa svojom naravi i karakterom. Njihovo samopouzdanje i vjera u život sakaćeni su majčinim ogromnim očajem i razočaranjem.

– Naše samopouzdanje se stiče u porodici, a ovaj komad pokazuje kako to izgleda kada nam ga neko ruši. Ova drama je veoma važna jer je malo jovakvih priča, koje pokazjuju kako vaspitanje djece može da sklizne u nešto jako kritično, loše po djecu, i to sve zato što roditelj ima jako loše životno iskustvo. Ovo je tema koja nas se svih tiče, jer govori o porodici, u kojoj se rodimo, koju stvorimo, na to kako školovanje i sva ta životna iskustva djeluju na jedno ljudsko biće i kako će nas kasnije društvo vidjeti i prepoznati - kazala je Đurić.

Smatra da je Zindelova drama od onih koje pod obavezno treba da gledaju mladi ljudi, kao i roditelji i nastavnici.

U stvaranju svog lika, prkosne Rut, Anđelija Rondović je imala uzora u svom mlađem bratu, ali i u podgoričkim gimnazijalcima koje često sreće jer živi u blizini Gimnazije "Slobodan Škerović".

– Najgore što možete da kažete jednom tinejdžeru jeste to da nije poseban, da nije svoj, i da ne treba da bude svoj. Ako jedna majka uspijeva u namjeri da jedno dijete spusti na nivo običnosti, onda se to desi u ovoj predstavi. Ovo je prava ilustracija "kako je put do pakla popločan dobrim namjerama" - jasna je Rondović.

Jelena Đukić (Tili) igra djevojčicu koja je kao predodređena da svojim talentom osvoji svijet, ali kojoj, nažalost, prepreke na tom put postaju nesavladive. I to je slika koju, (većina nerado želi da prizna) pronalazimo na svakom koraku.

Tili jedini podsticaj dobija u školi, gdje se uviđa njena posvećenost učenju i nauci. Kako Jelena Đukić ističe, komad slikovito pokazuje kako izgleda sudbina djeteta koje jedinu podršku dobija od profesora, svog zeca i sablasnih nevena.

– Mi danas, u školskom sistemu kao i u društvu, sve manje cijenimo suštinski posvećene ljude nauci i veoma mi je bilo važno da lik koji tumačim prikažem takvom. Ljepota nauke je ključ i obrazloženje zašto ona funkcioniše tako, zašto njena porodica tako funkcioniše, kao i društvo - kazala je Đukić.

Ona dodaje da se kod nas ne cijene ljudi koji su dobri u svom poslu, niti smo svjesni da nismo svjesni koliko mi, sa svojim određenim ambicijama ili nedostacima djeci ukorjenjujemo da nešto vole ili ne vole.