<p>Сцена из представе ”Ћелава пјевачица”</p>

Сцена из представе ”Ћелава пјевачица” / -LAZAR RUZIC

Proslava djela Jagoša Markovića kao trajne inspiracije

Višestruko nagrađivanom predstavom tivatskog Centra za kulturu „Ćelava pjevačica“ preksinoć u velikoj sali podgoričkog Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović“ počelo je prvo izdanje Međunarodnog festivala pozorišne režije „Jagoš Marković“

Rad na ovoj predstavi bio je ujedno i posljednja režija Jagoša Markovića (1966 - 2023). Festivalom je ujedno počela i tradicionalna Decembarska umjetnička scena - DEUS 2025.

No, mi ne bismo bili mi, da početak festivala nije zadobio i negativne konotacije. Dio publike je reagovao zvižducima i povicima „ua" tokom protokolarnih obraćanja na otvaranju, da bi se odmah potom začuo aplauz. Kada je riječ o sjajnom glumačkom izvođenju „Ćelave pjevačice" u genijalno promišljenoj režijskoj viziji Jagoša Markovića, publika je jednoglasno pozdravila glumački ansambl koji čine Olga Odanović, Branko Vidaković, Dubravka Drakić, Momčilo Otašević, Sandra Bugarski i Branimir Popović.

Tokom protokolarnog obraćanja ministarke kulture i medija Tamare Vujović publika je počela da negoduje, da bi se uzvici „ua" i zvižduci pojačali na ministarkino obraćanje predsjednici Skupštine Glavnog grada Jeleni Borovinić Bojović i gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću, a negodovanje je kulminiralo pominjanjem i drugih predstavnika vlasti. No, ministarka Vujović se ipak obratila publici, ističući da će Podgorica kroz ovaj festival na dostojanstven i odgovoran način odati priznanje Jagošu Markoviću, umjetničku čije je djelo prevazišlo nacionalne okvire.

– Nasljeđe koje je ostavio, nije samo zbir predstava, već inspiracija i vječni plamen koji nastavlja da grije srca umjetnika i gledalaca podsjećajući nas da prava umjetnost živi kroz emocije i neugasivu strast – rekla je ministarka Vujović.

Marković je bio pozorišna institucija

Glumica Olga Odanović, koja je s njima radila 23 predstave, istakla je da je ovo emotivan momenat za nju, i da je oduševljena lijepim dočekom. Uzbuđena je, kaže, zato što je dio nečeg novog što govori o Jagošu Markoviću, a o kojem još uvijek pričaju kao da je ovdje.

– Čuvamo njegove predstave i gledamo njegove predstave, a ima ih dosta, i koje se i danas igraju na kartu više. Puno nam je srce, jedino što njega prosto fizički ovdje nema sa nama. Ali, mislim da je na neki način opet ovdje s nama - rekla je Odanović, ističući veoma sadržajnu i plodnu saradnju s rediteljem, navodeći da se od Markovića mnogo moglo naučiti i o pozorištu i o životu.

– Jagoš je bio posebna ličnost, prije svega. Stvarno, mislim da ne postoji ni jedan čovjek sličan Jagošu Markoviću, niti će biti, nažalost. To je nemoguće ponoviti. To su neki neponovljivi ljudi - rekla je Odanović, ističući da je on bio pozorišna institucija.

Prilikom izlaska na scenu Borovinić Bojović, publika je takođe negodovala, no predsjednica podgoričkog parlamenta, održala je govor u kojem je zahvalila i onima koji su zviždali, kao i onima koji su aplaudirali, poručujući da je vrijeme da počne pozorišna magija. Podsjetimo, Borovinić Bojović je inicijatorka osnivanja ovog festivala.

– Neka ovaj festival bude naše zajedničko obećanje da ćemo čuvati, njegovati i razvijati pozorište. Ne kao uspomenu, već kao živi prostor, susretanja, stvaranja i slobode, baš onako kako nas je Jagoš učio – rekla je, između ostalog, Borovinić Bojović.

I obraćanje direktorke pozorišta Sandre Vujović je dočekano negodovanjem, koje je, kako je rekla, protumačila kao nestrpljivost publike da što prije pogleda predstavu.

– Poštovana publiko, pozorište postoji zbog vas, i ovdje na sceni samo uz vas mi smo živi. A, ovaj festival je naš način da damo nov život Jagošu, velikom Jagošu - rekla je Vujović, otvarajući festival.

Nakon izvođenja komada, Sandra Vujović je navela da je „pozorište oduvijek bilo i ostaje prostor slobode, dijaloga i umjetnosti. Međutim, ono nikada ne smije postati mjesto koje narušava dostojanstvo trenutka, pogotovo kada se okupljamo u čast stvaralaštva i života jednog od najvećih umjetnika koje je ovaj region imao". Naročito jer je svečanost bila posvećena Jagošu Markoviću, čovjeku koji je svojim radom pronosio ljepotu našeg teatra kroz cijeli svijet, koji je volio ovu zemlju i svoj narod, i koji je svojom umjetnošću ujedinio generacije.

Sala je disala s nama

Po završetku predstave, novinarske ekipe imale su priliku da ukratko razgovaraju s glumcima, koji su se fokusirali na svoja sjećanja vezana za rad s Jagošem Markovićem.

Glumac Momčilo Otašević ističe da je s Markovićem radio šest predstava, i da je rad na svakoj od njih po pitanju sticanja znanja značio kao godina studija. Zato, kako dodaje, često kaže da je studirao 10 godina.

Glumac Bane Vidaković naveo je da je njegova saradnja s Markovićem trajala dugo, od najranijih profesionalnih koraka. Život je, kaže, namjestio tako da igra u njegovoj pretposljednjoj i posljednjoj predstavi. Kao mlad glumac igrao je u njegovim „Učenim ženama" uz Oliveru Marković, Cecu Bojković i Olgu Odanović, dodajući da je Odanović najviše radila s njim u pozorištu.

– Večeras je bilo posebno lijepo, zato što sam imao utisak da sala diše sa nama i da je lijepo primljeno - rekao je Vidaković, dodajući da sa zadovoljstvom igraju „Ćelavu pjevačicu".

– Zbog toga žalimo što je nekoliko pojedinaca, u trenutku koji je trebalo da bude dostojanstven, odabrao reakciju koja nije u duhu pozorišta. Nadamo se da će upravo pozorište, kao prostor učenja, empatije i kulture, ostati mjesto koje nas podsjeća na više vrijednosti – navela je, između ostalog, Vujović.