Nakon projekcije filma "Mi nismo anđeli", druge večeri, publika je imala prilike da prisustvuje razgovoru Dragojevića i mr Bojane Šolaje, ali i da sami postavljaju pitanja. Program je održan u Rektoratu UCG.
Dragojević je iskreno govorio o problemima na koje je nailazio tokom snimanja pojedinih filmova, naročito kada su u pitanju filmovi "Lepa sela lepo gore", "Rane", "Parada", pa čak i "Mi nismo anđeli", dopunjujući to anegdotama koje su "kupile" publiku i dodale dimenziju više ovom razgovoru. Posebno su bile zanimljive istinite priče, sa terena, o političarima 1990-ih, kao i nekim sadašnjim kao što je Milo Đukanović.
Dragojević je izložio i svoje viđenje filmske industrije u regionu, odnos prema akademizmu - sistemu obrazovanja umjetničkih akademija, kao i sopstveni umjetnički kredo, kojeg se teško pridržavati s obzirom na uslovljenost - nesigurnost finansija. Osvrnuo se i na mediokritetstvo prisutno kada je u pitanju režija, naročito na televiziji.
– Ono što vidite na televiziji u domaćim tv serijama, to nema veze s režijom. Vaša majka, moja, isto to će režirati sutra. Režija je nešto drugo. Režija je kontrola ritma, akcentovanje stvari. Svaki kadar ima svoje značenje, svaki kadar ispriča neku priču. Svaka reakcija glumca je nešto što je vrlo važno. Problem kod nas je što reditelji puste glumce da igraju ono što znaju da igraju, što ne režiraju - rekao je Dragojević, dodajući da je režiser pozvan da pronađe vezu između lika, njegovog karaktera s onim nečim što glumac nosi u sebi, a što podsjeća na lik.
Režiser je istakao da se mladi umjetnici moraju izboriti da sačuvaju svoju autentičnost, svoju umjetničku slobodu.
– Mladim rediteljima moram da savjetujem, ako su autori, da ne odustanu, i da ako je potrebno i opsuju svog producenta, da ne popuštaju ako zaista misle da će njihova zamisao donijeti dodatni kvalitet filmu - kazao je Dragojević. Tokom razgovora više puta je istakao potrebu da režiseri budu izuzetno obrazovani, a kako bi znali kako da "povlače konce" tokom snimanja.
Razgovor je, iako su otvarane brojne teške i traumatične teme, završio optimističnom porukom režisera, da će osobene priče uprkos poteškoćama uvijek pronaći put do publike.
Коментари (0)
Оставите свој коментар