Frivolnost malograđana i malograđanštine, najbolje se ogleda na događajima gdje se okupe u većem broju. Jedan od tih je i svadba. Događaj koji ključno ne utiče samo na dalji tok života jedne osobe, već svih iz bližeg i daljeg okruženja. Nerijetko je to događaj, kako je pjevao Đorđe Balašević - "Svadba beše k‘o svadba, i šta da se priča/ Parada pijanstva i kiča". I upravo u toj paradi, koja često preraste u maskeradu ili karneval, isplivaju na površinu sve manjkavosti malograđanskog društva. Najveća je svakako skrivanje ili nepostojanje istine, njeno kolektivno prećutkivanje. Samo i u nagovještaju, istina je u stanju da podrije, uruši ili uništi temelje onog što čini okosnicu takvih odnosa bez ljubavi, empatije, promišljanja. I upravo to je publici ponudio režiser Paolo Mađeli svojim čitanjem "Malograđanske svadbe" Bertolda Brehta (1898 -1956). Naša publika je koprodukcijsku predstavu sarajevskog Kamernog tetara 55 i festivala MESS, vidjela prve večeri festivala RUTA, čiji je domaćin u Podgorici Gradsko pozorište. Na sceni KIC-a "Budo Tomović" je izvedena, a potom je u Dodestu održan okrugli sto koji je moderirala dramaturškinja Dragana Tripković.
Malograđanština je zavodljiva
Glumac Ermin Bravo, koji glumi incestuoznog oca, iz koga tlapnja najjače progovara, smatra bitnim razotkrivanje činjenice da smo svi skloni malograđanštini, a koja je zavodljiva. Zato su, kaže Bravo, htjeli pokazati i da smo svi mi, bez lažnog moralisanja i osude, skloni kao i likovi na sceni da se "brčkamo" u jednom emocionalnom, duhovnom i mentalnom plićaku.
– Važno je u sebi pronaći malograđanštinu, u svakom od nas, i ono što je Mađeli htio s tom malograđanštinom, jest da tražimo u sebi te male fašizme, i ta mala svakodnevna nasilja - rekao je Bravo, dodajući da često sopstveno nedjelovanje pravdamo stavom da smo nebitni u globalnom poretku, da ne možemo ništa učiniti. Naprotiv, smatra on, svi u okvirima svojih mogućnosti možemo djelovati bar na mikro planu.
Tekst je dramaturški obradila Željka Udovičić Pleština, navodeći da je komad nedavno premijerno izveden, i da je ovo njena druga saradnja na ovom komadu sa režiserom Paolom Mađelijem. Rad na Brehtovoj drami smatra izuzetno poželjnim, a s obzirom na aktuelnost u ovom trenutku, kao i činjenicu da postoji evidentna globalna analogija s vremenom kada je komad napisan. Po njoj, predstavu karakteriše zajednička igra. Ističe da su Mađeli i ona pošli od toga da je ovo vrijeme u kome se mnogo govori, a ništa se ne kaže.
– Ćutnja je imanenta, govori se o nevažnim stvarima, i to je ta malograđanština o kojoj smo htjeli prgovoriti i koja nas je dovela do toga da na pozornicu dovedemo i samog Brehta, da nas na to upozori, a što nije napisano u originalnom tekstu - rekla je Udovičić Pleština, dodajući da "svako vrijeme traži svoje malograđane i pronalazi ih bez većih problema". Zato, predstava u svakom vremenu ima svoja pitanja.
Glumica Ejla Bavčić ističe da je po njoj ova predstava dokaz da u životu, u svemu, uvijek postoji samo istina i ne-istina, i da između nema ništa.
– Tako je divno i dok igraš i dok posmatraš, prepoznati u sebi i drugima što jeste, a što nije. Baš je tako, ili je istina ili nije istina. I naravno, to vodi ka tome da osvijestimo koliko smo sami sa sobom iskreni kao i prema drugima - rekla je Bavčić.
Ćutnja je imanenta, govori se o nevažnim stvarima, i to je ta malograđanština o kojoj smo htjeli prgovoriti i koja nas je dovela do toga da na pozornicu dovedemo i samog Brehta, da nas na to upozori, a što nije napisano u originalnom tekstu - kaže Željka Udovičić Pleština
Publici su se obratili i glumci Ervin Bravo, Gordana Boban, Maja Izetbegović, Dina Mušanović, Nedim Džinović, Muhamed Hadžović, Enes Kozličić, Sabit Sejdinović i Amar Selimović.
Večeras je na programu od 20 časova u KIC-u predstava podgoričkog Gradskog pozorišta "Dekameron" u režiji Dejana Projkovskog.
