Svjetska premijera dugometražnog igranog filma višestruko nagrađivanog režisera Vladimira Perovića, "Ova dobra zemlja", preksinoć, na 15. Underhilll festivalu, djelovala je zaista svjetski. Jer, nakon skoro dva sata filma koji donosi priče žitelja crnogorskih planina, koje su se pratile u skoro apsolutnoj tišini na košarkaškom terenu u Njegoševom parku, publika je imala priliku da čuje i vidi i Perovića, i neke od aktera filma, kao i ekipu s kojom je režiser snimio ovaj dokumentarac.
Prethodno, publika je u Njegoševom parku preksinoć vidjela i kratki film Miljana Vučelića "Doline", a potom i dugometražni dokumentarac holandskog autora Rogiera Kappersa "Čaša neispunjena životom". U Centru kulturnih zbivanja "Ribnica" zainteresovani su mogli pogledati film Darka Lungulova "YU grupa - Trenutak sna".
"Ova dobra zemlja" donosi publici priče 14 ljudi - porodica: "Čoek", "Zavjet", "Zajednica", "Sloboda", "Braća", "Tišina", "Tajna", "Planinac", "Žena,slava", "Bistrina", "Vrh", "Mladost", "Gruda" i "Vjerujem". Njima Perović ne priča samo o ljudima, o njihovim životima, već možda najupečatljivije o njihovij sudbinskoj povezanosti sa zemljom na kojoj žive, njihovoj sudbinskoj povezanosti i saživljenosti s planinama, njihovim vijencima, šumama, tajnama, legendama, njihovim dobrima, ali i njihovim manama. Priča o načinu života koji se sve rjeđe sreće, a koji je u svojoj osnovi, uprkos svakodnevici koja je često bila i jeste u znaku moranja, ipak pojedincu donosio više slobode, čak religioznog zanosa koje mu obitavanje u planinama donosi, nekad, jednako kao i danas.
Nakon naklona, publika je o Perovićevom filmu više saznala kroz njegov razgovor s Vukom Perovićem, umjetničkim direktorom festivala. Inače, Vladimir Perović istakao je da je ovaj festival u pozitivnom smislu promijenio kulturnu sliku Podgorice i Crne Gore. Napominje i da mu je čast bila družiti se s ljudima koji su se odazvali njegovom pozivu, bilo kao akteri priča ili kao dio ekipe, a pred publikom koja je, kako je ocijenio, netremice pratila film, što ga je posebno obradovalo.
Režiser priznaje da je s tremom dočekao premijerni susret filma s publikom, jer, kako je dodao, ovo je film u kome je svoje junake ostavio u njihovoj tišini i njihovoj sjedinnjenosti sa pejzažima u kojima žive. Odnosno, jer je riječ o filmu koji nema ni djelić muzike, već je sav oslonjen na tišinu i prirodne zvukove.
– Drago mi je što je tišina doživljena na pravi način - ističe Vladimir Perović. Napominje da ga je odavno progonila ideja o mudrosti crnogorskih planinaca i njihovoj sjedinjenosti s prirodom, i da, kada je našao vremena, koncipirao je film tako da i sebi omogući da posjeti neka mjesta koja dosad nije posjetio.
Film počinje i završava se pričama stanovnika Cuca. Kako navodi režiser, nije riječ o pukom lokal patriotizmu.
– Htio sam da nakon mnogo priča starijih ljudi, da se ne pomisli da u tim brdima žive samo stari, već da dam nadu, da otvorim nešto što život znači, da ovi mladi ljudi na kraju, a koje sam našao u mojim Cucama, nekako zapečate priču - rekao je Vladimir Perović, koji je odgovarao i na pitanja iz publike.
Tako je rekao da je "četvrti zid" namjerno ostavljao otvorenim, kako bi priče ovih ljudi suočio s nama, ali ne na trivijalan način, već da se mi gledaoci istinski suočimo s njima, da uronimo u njihove priče.
