Otvara je izložbe Tri grada jedna umjetnica - Milena Pavlović Barili / PHOTOTRADE - PHOTOTRADE
18/09/2024 u 11:33 h
Milena ČavićMilena Čavić
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

(FOTO/VIDEO) U Podgorici otvorena izložba „Tri grada, jedna umjetnica“ – Milena Pavlović Barili

Izložba posvećena Mileni Pavlović Barili (Požarevac 1909 – Njujork 1945), jednoj od najznačajnijih, najintrigantnijih figura jugoslovenske moderne umjetnosti, nakon Pljevalja, sinoć je „stigla“ u Podgoricu.

Postavka predstavljena u Modernoj galeriji JU „Muzeji i galerije Podgorice“ obuhvata bogat izbor (više od 40) Mileninih djela, autoportreta, portreta, ilustracija, stihova, nastalih tokom njenog prerano ugašenog života u 36. godini.

Direktorica JU Muzeji i galerije Podgorice Ivana Ćupić istakla je važnost saradnje sa Umjetničkom galerijom „Vitomir Srbljanović“ iz Pljevalja, Fondacijom „Milenin dom“ i Galerijom „Milena Pavlović Barili“ iz Požarevca.

Ona je naglasila da Podgoričani, ali i publika iz drugih gradova, imaju priliku da pogledaju izložbu jedne od najintrigantnijih i najdarovitinih umjetnica sa ovih prostora, koja je kratku ali plodnu karijeru gradila u mnogim svjetskim umjetničkim centrima.

- Nomadski način života koji je vodila od ranog djetinjstva otvorio joj je vidike i pružio mogućnost da svoj talenat pokaže svima – kazala je Ćupić.

Direktor galerije „Vitomir Srbljanović“ Aleksandar Ostojić zahvalio se kolegama iz Požarevca na saradnji koja je od osnovne inicijative „izrasla“ do novog cilja - realizacije niza drugih izložbi u ostalim galerijama Crne Gore.

- Ova izložba rezultat je svesrdne podrške društvenih činilaca koji prepoznaju kulturu kao stub društva – rekao je Ostojić.

Mirko Kekić, istoričar umjetnosti iz Požarevca, ukazao je na aktuelnost djelovanja Milene Pavlović Barili.

Čini se da danas, 80 godina nakon Milenine smrti, ta djela komuniciraju aktuelnije i življe nego ikada. Ima mnogo faktora koji doprinose toj relevantnosti. Ne samo biografski nomadizam zbog prostora na kojima je živjela (Rim, Beograd, Minhnen, London, Pariz, Njujork), već kulturni, budući da je crpila iskustva svih kultura i sjedinjavala ih u svojim djelima. Tu je i njeno interesovanje za visoku, popularnu kulturu koja je mnogo bliža nama danas nego ljudima njenog vremena.

Ne smijemo zaboraviti umjetničinu multidisciplinarnost, jer se jednako dobro bavila slikarstvom, ilustracijama, dizajnom, i naravno poezijom, i to na četiri jezika (srpski, francuski, španski, engleski). Milena može biti bliska i nama kao učesnicima jedne selfi kulture. Sa te strane možemo razumjeti tu Mileninu anksioznost kojoj svjedočimo dok se susreće sa samom sobom putem autoportreta, a na taj način i sa nama kao publikom – kazao je Kekić.

Ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori Nebojša Rodić osvrnuo se na impresivnu biografiju umjetnice koja, čini se, nije dobila mjesto koje zaslužuje. Uporedio je sa čuvenom slikarkom Fridom Kalom, sa kojom i po „životu, nedaćama, promašenim ljubavima“ ima mnogo zajedničkih tačaka. Ipak, nema toga ljubitelja umjetnosti koji nije čudo za Kalo, dok se za Barili, nažalost, ne može tako reći. On je podsjetio da je Milena Pavlović Barili sa samo 21 godinu imala prvu samostalnu izložbu. Njenom radu divili su se mnogi poznati umjetnici, a nečije portrete je i naslikala (Rudolf Valentino). Barili je ilustrovala naslovne strane raznih časopisa, pa i čuvenog magazina „Vog“ (jedini umjetnik iz Srbije čije je djelo krasilo naslovnucu ovog prestižnog magazina) a radila je i za brojne kozmetičke kompanije. Malo je umjetnika koji za 36 godina prođu i osvoje svijet i zato treba što više ljudi informisati i upoznavati o radu ove umjetnice – zaključio je Rodić. 

Osim vizuelnog doživljaja, posjetioci imali priliku da uživaju u radio-drami nastaloj prema romanu o životu najznačajnije srpske slikarke prve polovine 20. vijeka.

Izložba je upriličena u saradnji sa galerijom “Vitomir Srbljanović” iz Pljevalja, Fondacijom "Milenin dom", Galerijom Milene Pavlović Barili iz Požarevca, uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore i Ambasade Republike Srbije u Crnoj Gori.

Izložba je prvo predstavljena u Pljevljima, a nakon Podgorice seli se u Tivat. Kustoskinje su Violeta Tomić i Ljiljana Karadžić.  

Izložba "Tri grada, jedna umjetnica" u Podgorici se može pogledati do 10. oktobra, nakon čega "se seli" u Tivat.

Biografija Milene Pavlović Barili

Milena Pavlović Barilli rođena je u Požarevcu 5. novembra 1909. godine, jedino dijete Danice Pavlović i Bruna Barilija. Sa majčine strane, Milena je potomak Karađorđevića, Save, najstarije kćerke vožda Đorđa Petrovića, rodonačelnika srpske kraljevske dinastije Karađorđević, sa očeve, italijanske umjetničke porodice Barilli iz Parme. Roditelji su Mileni uz umjetničke darove, poklonili izuzetno obrazovanje i svestranost.

Milenin, ne dugi život, obojili su rodni Požarevac, Beograd, Minhen, Rim, Pariz i na kraju, Njujork.

Slikarsko obrazovanje, kao izrazito darovita, sticala je u Umjetničkoj školi u Beogradu kod Bete Vukanović. Za prijem na minhensku Akademiju pripremala se u privatnoj umjetničkoj školi u Blohereru. Slikarstvu je na minhenskoj Akademiji uče Hugo fon Haberman i Franc fon Štuk.

U svom prvom slikarskom periodu Milena je oslonjena na akademizam minhenske škole odražen u zanatskoj preciznosti i poetskom poimanju osjećaja. Preokupacija su joj na platnima portreti bliskih osoba, majke i rođaka, i filmske zvijezde poput Rudolfa Valentina. Tada, 1929. nastaje i njen "Autoportret sa bijelom tokom".

Put je zatim 1931. godine vodi prvo u Španiju, a zatim u London gdje samostalno izlaže u Blumsberi galeriji. Iz Londona stiže u Pariz, intelektualno i umjetničko stjecište tadašnje Evrope, gdje živi do 1939. Taj period njenog slikarstva odlikuje unošenje simbola i sadržaja koji će je slikarski privlačiti i kasnije. Linija postaje dominantan element slika viđenih kroz nežne, sofisticirane tonove boja. Inspiriše je djelo Đorđa de Kirika.

U njen stvaralački život ulazi Žan Kasu koji joj piše kritiku za parisku izložbu. Između ostalog, iza Žana Kasua ostaju reči: "Milena poseduje ključ snova slikarstva."

Milenin svestrani umjetnički duh nije miran i ne ispunjava je samo slikarstvo. Piše stihove i počinje da ih objavljuje u časopisima (Quadrivio) uvijek praćene ilustracijama i crtežima. Osim na srpskom, Milena stihove piše i na italijanskom, španskom i francuskom jeziku.

Poslije Rima izlaže u renesansnoj Firenci, zatim Veneciji. U njenom slikarstvu nastaje preokret, pod uticajem je starih majstora, crtež postaje neuočljiv, boja preuzima njegovu dotadašnju ulogu. U tom periodu nastaju Milenine slike: "Autoportret sa strijelcem", "Djevojka sa lampom", "Venera sa lampom"...

Na Svetog Nikolu 1936. godine posećuje majku i Požarevac i to je njen poslednji boravak u rodnoj zemlji.

Sljedeće dve godine samostalno izlaže u najpoznatijim rimskim i pariskim galerijama. Kao deo nove generacije daje ton prestonici evropskog i svetskog slikarstva u Parizu.

Ne zaboravlja ni djetinjstvo ni zemlju u kojoj se rodila, sa jugoslovenskim slikarima tog doba izlaže kolektivno u Parizu i Hagu.

Uoči početka Drugog svetskog rata koji će uzdrmati Evropu, u ljeto 1939. godine Milena Pavlović Barilli vođena željom da vidi Veliku svjetsku izložbu nadrealista u Njujorku ukrcava se na brod i putuje za Ameriku. Prvih mjeseci muče je čežnja za Evropom, rodnim domom i majkom u Požarevcu i oskudica. Da bi preživjela počinje da radi ilustracije za poznate modne časopise poput Voga, Glamura, Harpers Bazara, Šarma. Ilustracije su vrhunske i zrače duhom njenog slikarstva. Radi i umjetnički dizajn za Revlon kozmetiku. Veoma je traženi umjetnički dizajner, o čemu svedoči Milenina prijateljica Rozamund Frost, istoričarka umjetnosti. Na poziv kompozitora Đan Karla Menotija ogleda se i u scenografiji – pravi skice kostima za balet "Sebastijan".

U američkom periodu Milena slika niz portreta poznatih lica i krunisanih glava, švedskog princa Karla, austrijskog nadvojvode Franca Jozefa, kralja Petra II Karađorđevića. Godine 1939. slika Autoportret sa velom i u Galeriji Džulijen Levi priređuje prvu američku izložbu. Slijedi još jedna izložba u Njujorku, a potom i 1943. godine i u Vašingtonu.

Na izložbi u Vašingtonu upoznaje Roberta Tomasa Goslena i krajem 1943. se udaje za njega. Sljedećeg proleća prilikom jahanja pada sa konja i povrjeđuje kičmu. Intenzivno radi iako na sebi nosi metalni korset.

Milenu je izdalo srce 6. marta 1945. godine u Njujorku.

Urna sa njenim posmrtnim ostacima prenijeta je 1947. godine u Rim, gdje je pohranjena na Nekatoličkom groblju u Rimu. Tu su kasnije sahranjeni i njeni roditelji, otac Bruno Barilli 1952. i majka Danica Pavlović 1965. godine.

 

 

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
18. septembar 2024 16:56