Tako je napokon ovaj komad poslije četiri godine ugledao svjetlo dana. Podsjetimo, prvo prikazivanje predstave "Smrt i njeni hirovi" otkazano je tri dana uoči proglašenja epidemije korona virusa 2020. godine.

Dedović je istakla da Saramagov tekst iako napisan prije skoro 20 godina, i dalje veoma precizno govori o našem svijetu i vremenu.

– Ovaj sjajni, slojeviti i britki pisac za osnovu svoje priče uzima nevjerovatnu okolnost - besmrtnost naroda, ali ta okolnost obavezuje na autentično suočavanje sa opakom stvarnošću, tj. ukazuje nam na jasno razrezane anomalije društva, svijeta, pojedinca. Da li je moguće da se svijet ponaša kao da je besmrtan i svemoćan i da nas niti savjest, niti strah, niti moral više ne opominju? Saramago je pisao ovaj roman 2005. godine, a danas srce njegove autentične priče, događanja i stavova, ubrzano i nažalost tačno kuca aktuelnu istinu o današnjem svijetu i vremenu - obrazložila je rediteljka Dedović.

Glumica Nada Vukčević, koja igra Smrt u liku tridesetogodišnje žene, rekla je da upravo to "oživljavanje smrti za kojim je posegao pisac pomaže kod komparacije sa nama samima".

– Ako si ti smrt, i nešto mistično što postoji, a ne postoji, mi kao ljudi nećemo moći da se nosimo sa tim. Ali, ako tu smrt stavimo u neko tijelo, onda možemo da napravimo suočavanje sa nama samima - kaže Vukčević. Tom temom mnogo su se bavili.

– Sama smrt kaže: "htjela sam ljudima da dam jedan mali primjer onoga što za njih znači živjeti zauvijek". Pa što to za nas znači živjeti zauvijek? Valjda te bahanalije koje smo predstavili večeras, ti silni narkotici, taj silni sunovrat koji ljudi priželjkuju jer su očigledno sputani cijelog života, očigledno su usmjereni, očigledno su zatvoreni, učaureni. I ako im neko kaže: "izvoli, živjećeš zauvijek", što ćeš da radiš - vjerovatno najguplje stvari - kazala je Vukčević.

Za čovjeka smrt uobičajeno postoji kao iluzija, nešto što stavljamo pod navodnike, kaže ona. Vukčević primjećuje da to što od svih na kraju ostaje da živi samo umjetnik govori, a to je i Saramagovo mišljenje o umjetnosti - da je to jedino čisto i kreativno ljudsko djelo.

– Zato umjetnik preživi. Zato smrt ne može da ga ubije, zato se ona u njega zaljubila. Umjetnik je za razliku od drugih skroman čovjek. Skroman na zemlji, čovjek jadan. On jede tunjevinu i neko jaje, svira nekog Baha, ima psa po romanu (mi ga ovdje nismo imali), i to je to. I vjerovatno se u njega zaljubila jer je on nešto jednostavno, prosto, a vječno - objašnjanjava Nada Vukčević.