Komad "Gidionov čvor" je nastao po tekstu Džona Adamsa u režiji Ivana Vanje Alača. Prevod i adaptaciju teksta uradili su Mila Jakšić Šajtinac i Uglješa Šajtinac, koji je dramatuški obradio Stefan Bošković. Scenografkinja je Ivanka Vana Prelević, kostimografkinja Gordana Bulatović, izbor muzike uradio je režiser, dizajn tona Mladen Nikčević, a izvršna producentkinja je Nela Otašević. Uloge tumače Dubravka Drakić i Kristina Obradović, dok je glas iz ofa Petar Jovović. Predstava reprizno igra i u četvrtak, rekla je Tajana Nedić na konferenciji za novinare organizovanoj povodom premijere predstave o vršnjačkom nasilju, suicidu, obrazovnim institucijama, samohranom roditeljstvu, kao i uopšte svemu onome što u društvu produkuje ovakav problem.
Prisutnima se najprije obratila Marija Sarap, umjetnička direktorica CNP-a. Naglasila je da je veoma raduje što je na samom početku nove sezone na repertoaru već druga premijera. Kako je navela "Gidionov čvor" je predstava koja pripada trenutku u kojem živimo dugo. Kako je istakla, ovo nije samo komad o vršnjačkom nasilju, već o preživljavanju i nadživljavanju onoga što je podtekst "Gidionovog čvora".
– Nije svakome dato da razumije šta je nasilje, ali mislim da je pozorište upravo mjesto gdje se sažima sve to kroz katarzičku nit. Ova inscenacija, po mom skromnom mišljenju, imaće jedan dug život - rekla je Sarap, između ostalog, pohvalivši cijeli tim koji je radio na predstavi.
Reditelj Vanja Alač kaže da se nada da će publika pozitivno reagovati na predstavu, a s obzirom na pretpremijeru kojoj su sinoć prisustvovali srednjoškolci iz Danilovgrada i Podgorice, i čiji su ga pozitivni utisci i komentari, i zreli stavovi o ovoj temi oduševili. Nada se, kaže, da su napravili predstavu za sve generacije.
Alač ističe i da je zadovoljan procesom rada, kao i saradnjom s kolegama. Napominje da su se svi trudili da se svedu sva sredstva a kako bi se došlo do suštine, i da su zato bili minuciozni.
– Na tako maloj sceni nema prostora ni za šta što nije istina, a mislim da smo zaista došli do te istine, prije svega zahvaljujući Dubravki Drakić i Kristini Obradović - rekao je Alač, dodajući da misli da su uspjeli da dođu do dokumentarizma neophodnog za ovu temu koja obrađuje i pitanje adolescentskog suicida, ali i suicidnosti generalno, a koja je veoma i prisutna i zabrinjavajuća s obzirom na statistiku. Napominje i da su dobili podršku od kolega iz Sarajeva, Bečeja i iz Beograda od Mirjane Karanović.
Dramaturg Stefan Bošković ističe da je riječ o tekstu koji je toliko dobro napisan da nijesu bile potrebne neke veće dramaturške intervencije, a zanimljiv je zbog mnoštva tema i podtema. Po njemu, zanimljivo je promatrati trougao odnosa dijete - porodica - škola (obrazovna institucija).
– Pravo pitanje ovog teksta jest, pošto svi mi nekako mislimo da znamo kako da brinemo o djeci, da dok se ne desi velika tragedija, kada shvatite da ne samo vi, nego čitav sistem, ne možete da objasnite zašto i tačno usljed čega se desila tragedija. I najužasnije u svemu tome jeste da se time bavimo kada nas stignu posljedice, kad je u stvari već kasno - rekao je Bošković, između ostalog.
