Naprotiv, ona ga može samo pokvariti, kao i varenje, što će vam signalizirati stezanje želuca, koji na taj način šokiramo.
Međutim, ako popijete neko gorko piće u malim gutljajima, nećete zatvoriti čula, već ćete ih pripremiti, kao i podstaći želudačne sokove, prenosi b92.
Zato se, umjesto jedne rakije na eks, prema bontonu za stolom, mogu piti biljna, gorkasta pića sa blažim alkoholom. Nikako nemojte birati slatko piće u čašici jer biste mogli da dobijete gorušicu, pa takva pića sačuvajte za kraj, odnosno za desert.
Prema legendi, ritualno ispijanje gorkih pića prije jela radi podsticanja varenja seže još u antičku Grčku, kada je otac medicine Hipokrat preporučivao ritualno ispijanje aromatizovanog gorkog vina prije obroka. Istorija bilježi ovakvu kulturu i kod drugih drevnih civilizacija koje su koristile gorka, lagana alkoholna pića u istu svrhu: od Asiraca do Egipćana i Tatara.
Aperitiv je postao popularan tek krajem 18. vijeka, a posebno je zaživio u Italiji. Pićima poput vermuta, martinija i kamparija s vremenom je rasla popularnost, a ubrzo su nastali i popularni špric, negroni i bjelini.
Šta je digestiv?
Digestivi se piju na kraju jela kako bi se podstakla cirkulacija i poboljšalo varenje.
Dok će vam Francuzi preporučiti konjak, dobar brendi ili Šartrez (kartuzijanski biljni liker), Italijani se zalažu za rakiju od grožđa, gorki amaro, Fernet-Branka (gorki liker koji sadrži više od 40 biljaka i začina, kao što su mirisna smola, rabarbara, kamilica, kardamom, aloe, šafran, kantarion i drugi).
Njemci na kraju jela nazdravljaju likerima kao što su Krauterliker i Underberg, a u Španiji i Portugalu dominiraju ojačana vina.
Za koji god se napitak odlučili, budite blagi prema svom zdravlju.
