Upravo ta otpornost razlog je čestih povrataka tumora i njihove kasnije agresivnosti.

Naučnici sa Univerziteta u Kaliforniji i Kornel univerziteta otkrili su da ključnu ulogu ima tzv. transkripciona plastičnost – sposobnost tumorskih ćelija da brzo mijenjaju aktivnost svojih gena i tako prežive terapiju. Ovim procesom upravlja struktura hromatina, trodimenzionalni raspored DNK i proteina koji čuva "memoriju" genske aktivnosti.

Istraživači su pokazali da mijenjanjem strukture hromatina ćelije raka gube sposobnost brzog prilagođavanja. Zanimljivo je da nisu morali razvijati potpuno nove ljekove – otkrili su da već odobreni lijek celekoksib, inače protivupalni, može uticati na pakovanje hromatina i time povećati osjetljivost tumora na terapiju. "Na neki način smo time oduzeli raku njegovu supermoć", izjavio je dr Hani Gudarzi.

Ovaj pristup mogao bi imati primjenu na različite vrste raka – od dojke i pluća do leukemije.

Put do stvarne terapije još je dug, jer su dosadašnji eksperimenti rađeni na ćelijama i životinjskim modelima, ali otkriće nudi novu strategiju: umjesto jačanja doza, učiniti postojeće terapije djelotvornijim i manje toksičnim.