
Na Smokovcu je u novembru prošle godine ukinuto autobusko stajalište gradskog prevoza kod benzinske pumpe Aviopetrol zbog čega su stanovnici primorani da pješače do kružnog toka na Zlatici gdje je sada poslednja stanica.
Kako bi pokušali da riješe problem, mještani su se obraćali Sekretarijatu sa saobraćaj i Ivanu Vukoviću, gradonačelniku.
Međutim, odgovor nisu dobili, a ukoliko se u skorije vrijeme ne riješe problem gradskog prevoza najavljuju i mogućnost organizovanja protesta i blokade saobraćaja.
– Obratili smo se Sekretarijatu za saobraćaj, a kako su ostali gluvi i nijemi obratili smo se i gradonačelniku. Međutim, isti je odnos uslijedio što je za nas neprihvatljivo. Posle 20-ak godina mi smo se ponadali da će ovaj dio grada dobiti prevoz kakav zaslužuje. Ukoliko ni ovaj apel ne da rezultate moraćemo da organizujemo protest. Ako moramo da ostvarujemo prava kroz proteste ne znam šta reći – rekao je Milan Milošević, stanovnik Smokovca.
Stanovnica Mijojka Radević prinuđena je da stopira do Zlatice kako bi stigla na autobus.
– Nekada se desi da čekam i sat vremena da bi mi neko stao kako bi se prebacila do Zlatice i sačekala autobus. Porodicu ne mogu da maltretiram non-stop da me voze. Ni do doktora ne mogu da pođem, a za taksi nemam para. Pa je li normalno da u 21. vijeku nemamo autobus, vodu, struju, puteve – navela je Mijojka Radević.
Da se teško snalaze bez autobusa ukazuje i Milenko Radević.
– Autobus je išao do benzinske pumpe Aviopetrol i saobraćao je na svakih sat vremena. To je trajalo mjesec dana i onda je ukinut. Nama djeca idu u školu i u vrtić, vozimo ih i dovozimo. Starije osobe vozimo kod doktora jer autobusa nema. Supruga tri puta vozi djecu do škole. Na periferiji grada smo, niti imamo vode, niti struje da valja, niti prilaznih puteva. Pisali smo dopise gradonačelniku Ivanu Vukoviću za sve, a jedino smo dobili rasvjetu. Neka gradonačelnik dođe da vidi kako živimo i gdje živimo, nijesmo mi na Radovče ili na Kopilje, nego na pet kilometara od centra grada – rekao je Radević.
Stanovnik Dmitar Tripković navodi da se snalaze kako ko može.
– Žene su počele da voze djecu. U ovom naselju ima 25-oro djece i prevoz nam je potreban. Na ulazu grada smo, ovo je glavni put ka Kolašinu. Od prije 50 godina kada sam ja bio dijete i išao u školu do danas ništa se promijenilo nije. Samo dolaze pred izbore za potpis – poručio je Tripković.
Коментари (0)
Оставите свој коментар