Matrutanti Gimnazije "Slobodan Škerović" pokrenuli su veliku humanitarnu akciju u znak podrške građanima Turske i Sirije koji su pogođeni zemljotresom. Akciju "Pomozi i ti Siriji i Turskoj" iniciralo je odjeljenje IV-L, priključio se Volonterski klub, a onda je to opšte prihvaćeno od svih odjeljenja. Učionicama Gimnazije raširio se duh solidarnosti i empatije prema hiljadama stradalnika koji su u trenu ostali u ruševinama. Razredna straješina odjeljenja IV - L Vesna Kovačević rekla je da je ponosna na maturante koji su pokrenuli akciju, ali i na sve one koji su je podržali i odazvali se.
– Odjeljenje IV-L je prvo došlo na ideju da organizuje ovakvu akciju. Istog trenutka kada smo čuli tužne vijesti o katastrofi koja je zahvatila Tursku i Siriju oni su predložili da im se pomogne. Ovo je težak trenutak, za cijelu planetu- rekla je Vesna Kovačević.
Vesna Kovačević kaže da gimanizijalci preko Volonterskog kluba često organizuju humanitarne akcije različitog tipa.
– Sada su djeca donesila ono što su sa roditeljima uspjeli da organizuju, odnosno rukavice, kape, uopšte garderobu... Svi su učestvovali u skladu sa svojim mogućnostima. Zadovoljna sam odzivom. Naša škola radi od 7:30 do 20 časova u dvije smjene, tako da će i smjena A i smjena B imati priliku da doniraju – rekla je Kovačević.
Matrurantkinja Lana Lješković kaže da joj je drago što je inicijativa za ovu akciju potekla upravo od njenog odjeljenja, ali i što su je drugi učenici podržali.
– Veoma je važno da podržimo akcije ovog tipa, jer to su dešavanja na koje niko ne može da utiče, a mladi ljudi mogu da pomognu. Drago mi je što je moje odjeljenje pokrenulo akciju, a cijela škola se odazvala da pomogne i da na neki način doprinesu poboljšanju situacije. Nadamo se da se ovakve situacije neće ponavljati, ali spremni smo uvijek da pomognemo. Upravo smo razgovarali sa našim profesorima o tome da je 1979. godine zemljotresom pogođena i Crna Gora i da mi najbolje znamo koliko je to strašan događaj, te smo iz empatije morali da reagujemo. Ostale škole, mladi, stariji, institucije, ustanove treba da se prikljuce ili da sami organizuju slične akcije. Treba nešto da se uradi. Koliko god to djelovalo malo, kad se skupi toliko malih događaja desi se nešto veliko i desi se velika promjena – kaže Lješković.
Podršku stanovnicima Sirije i Turske šalje maturant Jovan Radulović koji kaže da niko od nas do kraja ne može da razumije kroz šta ti ljudi prolaze, ali kroz skupljanje humanitarne pomoći šalju poruku ljubavi i podrške.
–Ovo je lijep gest, nije bitna ta materijalna strana već želja da pomognemo. Preko društvenih mreža se brzo šire informacije, ja pokušavam da te snimke i fotografije da preskočim, ali definitivno želim da pomognem. Drago mi je što se te informacije brzo šire kako bi što više ljudi pomoglo – ističe Radulović.
Erol Metjahić smatra da naše malo nekome znači puno.
– Saosjećamo se sa narodom koji je pogođen elementarnom katastrofom. Ove akcije trebaju češće da se organizuju, jer to je dobro i za nas i za sve koje su u nemoći, koje ne mogu da se snađu. Ovo je dokaz da humanost nema granice. Svako ko može da pomogne dobrodošao je. Bio sam u Turskoj i sada kada sam gledao kako sve to tamo izgleda i šta se dešava prvo djeci, starima, ženama, uopšte svima, žao mi je, tužan sam i saosjećam se sa tim narodom. Ko god može trebao bi da pomogne, koliko toliko – kazao je Metjahić.
Ovakve akcije spajaju cijeli svijet, kaže maturant Erin Metjahić. Ujedinili smo se u želji da koliko toliko pomognemo ugroženim u Siriji i Turskoj, kaže on.
– Slične situacije se dešavaju svuda po svijetu, samo što se o njima možda manje govori. Volio bih kada bi mogli svima da pomognemo, jer naše malo nekome znači mnogo. Uglavnom su aktuelne razne podjele među ljudima, ali kada se dese ovakve katastrofe svi se ujedinimo. Valjalo bi tako da bude i bez ovakvih situacija. Treba jedni drugima da izlazimo u suret – smatra Metjahić.
Maturante je svesrdno podržala direktorica Gimnazije "Slobodan Škerović" Biljani Vučurović i profesor Aleksandar Marić.
Biljani Vučurović ističe da je najvažnije to što su djeca aktivističkog duha i što osjećaju i one probleme koji se dešavaju u široj društvenoj zajednici i što su spremni da otvorena srca priđu svemu tome.
– Ova ideja je potekla od njih. Mi smo je samo podržal, u trenutku su oni bili pravi inicijatori. Ponosni smo, jer ovo nije prva akcija. Pamtimo 2014. godinu kada je Volonterski klub imao sličnu akciju za zemlje u regionu ugrožene poplavama. Zaista je to jedan znak da naša djeca imaju izraženu emociju, da saosjećaju, a to je i ključan uslov za dobar razvoj ličnosti i za odrastanje – navodi Vučurović.
Una Usančević kaže da joj je teško gledati sve te snimke iz regija razorenih zemljotresom, ali da je srećna što su organizovali ovu akciju, te se nada da će se što više ljudi priključiti.
– Pomoć nije samo novčana, već je pomoć i biti uz naše vršnjake. Mislim da su ljudi kod nas spremni da pomognu, samo treba ovako još više da se organizujemo. Odabrala sam da budem volonter jer je to zaista lijep osjećaj - poručila je Usančević.
Činjenica da će nekoga ugrijati rukavice ili jakna koju šalju budi osjećaj da smo ljudi, kaže Magdalena Joksimović.
– Drago mi je što nas je škola podoržala, kao i nastavnici i profesori. Ko god želi naša vrata su uvijek otvorena da doniraju stvari. Teško mi je kada gledam sve to što im se dešava, jer su to naši vršnjaci koji su osali bez svega. Mi se često žalimo da nešto nemamo, a oni, naših godina odrastaju u takvim uslovima – kaže Joksimović.
Humanitarna akcija u Gimnaziji traje i u petak 10. februara.
