Nezadovoljan prosvjetni radnik je neprijatelj državi koji ostavlja dugoročne posledice po cijelo društvo, jer ne daje maksimum u učionici, ne proizvodi odlične đake i ne razvija talente, već prosječne učenike, ocijenio je za "Dan" predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović. On ističe da se od prosjeka ne može očekivati veći napredak u društvu, te da država mora reagovati i pokazati dobru volju prema prosvjetarima kako bi oni pomogli u njenom razvoju kroz svoj rad.

– Mi jesmo nezadovoljni odnosom države prema nama. Nama je prosječna plata oko 550 eura, a mi smo ti koji školujemo ljekare, inženjere, sudije, tužioce... Ne možete imati zadovoljnog prosvjetnog radnika sa takvom platom kojeg hvata nervoza 15. u mjesecu, ako mu dijete zatraži novac jer je pozvano na neki rođendan i koji mora da razmišlja kako će potrošiti svaki cent, pa mora da vaga da li da kupi patike od 45 eura ili 41. Ne bi me začudilo da država namjerno radi na ovome da proizvodi prosječne građane. Rijetki, na primjer, pitaju zašto automobil radi tako kako radi. Prosječan građanin pita kako radi, a onaj koji je iznad toga pita i zašto. Taj koji pita zašto će sjutra unaprijediti taj automobil, da on bude bolji, manje troši i slično – kaže Božović.

On smatra da prosvjetni radnici zaslužuju barem iste plate kao i ljekari, ali je svjestan da su simpatije javnosti uvijek okrenute doktorima. Ističe da su ljekari lani imali bonuse u vrijeme pandemije, dok prosvjetari moraju da podnose tužbe da im se plati njihov rad.

– Nama je godinama plata bila ispod državnog prosjeka, a u nekim državama koje su na 100 kilometara vazdušne linije od nas, na primjer u Italiji su oko 2.000, da ne idem dalje. Nije to milion kolometara, nije to druga planeta, to je tu u komšiluku. Angela Merkel je jednom kada su se ljutili ljekari, inženjeri, sudije i tužioci, zašto prosvjetari imaju plate kao i oni, rekla da su to ljudi koji su ih naučili svemu što oni znaju danas. Znači da nije bilo prosvjetnih radnika, ne bi bilo ni ljekara i inženjera. Ne može se reći da je prosvjetni radnik ikada imao visoku platu. Mi ne tražimo eto da budemo plaćeniji od ljekara, jer su simpatije javnosti uvijek na njihovoj strani, oni spasavaju živote, ali mi ako ne liječimo mi učimo te ljude. Treba da ta razlika u zaradama bude, najviše pola koraka, a ne kao sada da budemo metrima udaljeni, metaforički rečeno. Njima se obećava povećanje plate od 30 odsto, a nama 17 to nije jednak tretman i nije u redu – kaže Božović.

On navodi da će jedan od prvih koraka u njegovom mandatu biti da započnu komunikaciju sa Ministarstvom prosvjete koja u poslednjih godinuu dana nije zadovoljavajuća.

– Mi znamo da je država u krizi, te ne možemo tražiti previše kada i sami znamo da se svake godine moramo zadužiti nekoliko stotina miliona eura. I tih 17 odsto je gest dobre volje, pokazatelj da država misli o nama, a to je zaista neophodno. Ako država ne može da nas pomogne više kroz plate,mogu da nam vrate regres, topli obrok i naknadu za prevoz, sve ono što nam je ukinuto poslednjih godina. Neke državne firme to imaju, zašto smo mi izostavljeni – kaže Božović.