Organi državne uprave, peduzeća i lokalne samuprave, koji su obavezni da primjenjuju Zakon o javnim nabavkama, u prvoj polovini 2023. godine na ime javnih nabavki potrošili su 309.973.231,72 eura, pokazuju podaci Direkcije za javne nabavke pri Ministarstvu finansija. Kompletan izvještaj o javnim nabavkama za proteklu godinu biće završen u junu, a polugodišnji presjek za 2023. napravljen je u oktobru. U istom periodu u 2022. godini obaveznici primjene Zakona o javnim nabavkama potrošili su 187.937.401,09 eura, što ukazuje da su izdaci lani znatno porasli.

Kada su u pitanju tenderske procedure, podaci Ministarstva pokazuju da je 19,5 miliona potrošeno bez raspisivanja tendera, odnosno kroz "pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje". Kada govorimo o tom modelu trošenja novca, za plaćanje roba potrošeno je 16.883.424,47 eura, usluga 2.236.862,97 i za radove 492.621,40 eura. Milionske nabavke mimo tenderskih procedura i nijesu novost, ali postoje i zanimljivi izuzeci da neka preduzeća skoro i ne raspisuju tendere.

Na primjer, preduzeće Vodovod "Bistrica" Bijelo Polje, kao javno preduzeće i naručilac u sistemu javnih nabavki, za devet kalendarskih godina, tj. od 2015. do 23. januara ove godine, raspisalo je svega osam tendera. Ti tenderi su se odnosili na nabavku goriva, usluge analize i kontrole vode za piće, kupovinu vodovodnog materijala, registracije vozila, usluge fizičko-hemijske i mikrobiološke analize vode i osiguranje radnika. Na koji način Vodovod "Bistrica" održava vodovodni sistem, odnosno kako nabavlja vodovodni materijal koji je potreban za opravku kvarova na vodovodnoj mreži, jer se po javnim nabavkama ne može zaključiti ništa s obzirom na to da za poslednjih devet godina nemaju nijedan potpisan/realizovan ugovor za nabavku vodovodnog materijala i opreme.

Kako su finkcionisali sa svega osam tendera u devet godina, nijesmo saznali ni iz preduzeća Vodovod "Bistrica" jer nijesu odgovorili na pitanja koja smo im poslali protekle sedmice.

Kako za "Dan" ocjenjuje Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu, svako javno preduzeće i javni organ, bilo na centralnom ili lokalnom nivou, dužno je da sprovodi postupke javnih nabavki, osim ukoliko nijesu centralizovane (pa ih jedan subjekat sprovodi za više njih).

– Međutim, treba ukazati da su zakonske izmjene, sa ciljem upodobljavanja sa EU zakonodavstvom, podigle finansijske pragove za primjenu Zakona o javnim nabavkama. Javnim subjektima su tako date mogućnosti da ne primjenjuju ovaj zakon na nabavke roba i usluga do 25 hiljada, a za radove do 40 hiljada, što su sve jednostavne nabavke, pa "cijepanje" javnih nabavki praktično omogućava izbjegavanje primjene zakona i trošenje novca direktnim pogodbama, odnosno u tzv. "sivoj zoni". Crna Gora je u evropskim krugovima prepoznata kao zemlja sa izraženim koruptivnim praksama, pa je sa podizanjem ovih finansijskih pragova trebalo sačekati do samog prijema u EU, a kako bi se domaći subjekti onemogućili da mogu još više da troše javni novac u polumraku ili mraku. U tom smislu, svakako da ovi finansijski pragovi se u istoj ravni ne mogu posmatrati za malenu Crnu Goru sa 600 hiljada stanovnika, i za, recimo, jednu evropsku zemlju sa desetak i više miliona stanovnika, jer su godišnji obimi ukupnih javnih nabavki neuporedivi i razlikuju se u maltene stotinama miliona eura – navodi Mrdović.