Uređenje prostora robne kuće u centru Podgorice prilika je da uprava Glavnog grada, u čijem je vlasništvu taј obјekat, pokaže da misli na najugroženije i da u njoј otvori prvu sociјalnu samoposlugu, ociјenila јe za "Dan" Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.
- Kutak namijenjen socijalno ugroženima, čiji je život u rukama onih koji kreiraju njihove sudbine, bio bi pokazatelj odgovornosti. Socijalne samoposluge postoje u čitavom svijetu i odraz su brige i nastojanja država i lokalnih samouprava da život ljudi ispod granice siromaštva ili u granici siromaštva učine manje teškim. U prostoru robne kuće mogla bi da bude prodavnica domaćih prehrambenih proizvoda i jela i nacionalnih specijaliteta. To je način da čuvamo tradicionalne nacionalno prepoznatljive proizvode i jela i učinimo ih dostupnim turistima i stanovnicima glavnog grada. Ukoliko cijene budu popularne, sigurna sam da neće faliti kupaca – ističe Medoјević.
Na taј način, poјašnjava ona, država i Glavni grad bi otkupom pomogli domaće proizvođače hrane i pića i spasili ih neizvjesnosti koje nosi tržište i uvoznički lobi, a pomoglo bi se i ljudima u stanju socijalne potrebe.
– Kako? Dio proizvoda čiji se izgled ne uklapa u ustaljene standarde prozvoda na policama bi mogao biti doniran onima koji nemaju dovoljno za život. Ono što se ne proda u roku poželjnom za kupovinu, po tržišnim cijenama, takođe bi se doniralo onima koji imaju manje sreće od nas. Država i grad mogla bi se obavezati da dio profita radnje ide socijalno ugroženim kako bi mogli, po veoma povoljnim cijenama, kupiti te proizvode. Kako je koncept socijalnih prodavnica poznat širom svijeta, sigurna sam da bi kutije za donacije novca i proizvoda koje bi bile postavljene u radnji bile pune, jer turistiti bi sigurno donirali. Sigzrna sam da bi donirali i naši ljudi ukoliko bi bili uvјereni da donacije zaista dobijaju ugroženi građani. Na ovaj način bismo imali prvu socijalnu prodavnicu u Crnoj Gori. Ovo bi bio tek početak otvaranja mnogih socijalnih prodavnica, koji se ne bi vezivale samo za nacionalne proizvode i jela, već za svu hranu u lancu proizvodnje – transporta – ugostiteljstva – trgovine... kako bismo je učinili dostupnom ljudima u stanju socijalne potrebe i smanjili siromaštvo i glad. Sačuvali bismo i resurse uložene u proizvodnju i prevoz hrane, dakle imali bismo ekonomske razloge, a i doprinijeli smanjenju štetnih gasova koje nose sama proizvodnja i transport, pa tako ekološki osviješćeno djelovali. Posebna je dobit što bi se smanjilo i bacanje hrane – naglašava Medoјević.
