Milonjić je, u intervjuu Agenciji MINA, kazala da su popunjene više od dvije trećine kapaciteta na svakom odjeljenju Klinike za psihijatriju.
Ona je rekla da se u posljednje dvije decenije u Crnoj Gori, kao i regionu i Evropi, bilježi trend rasta broja hospitalizacija.
- Više je razloga i faktora koji utiču na povećanje tog trenda i javljanja psihijatru i potrebe za psihijatrijskim tretmanom - dodala je Milonjić.
Ona je kazala da se najčešće hospitalizuju ljudi sa psihotičnim stanjima, koja dovode do isključenja pojedinca iz realnosti.
- Povećava se i trend hospitalizacija pacijenata koji boluju od bolesti zavisnosti. Tako da najčešće su to ustvari ona stanja koja su i ranije u psihijatriji iziskivala hospitalizaciju - navela je Milonjić.
Upitana kako bi ocijenila tretman i liječenje psihijatrijskih pacijenata u Crnoj Gori u smislu materijalnih uslova, stručnog kadra i savremenosti terapije, ona je rekla da prate regionalne i evropske trendove kada je riječ o savremenosti terapije i ukazala na to da se stručni kadar u kontinuitetu usavršava kroz edukacije i specijalizacije.
- Što se tiče materijalnih uslova, odnosno kapaciteta, mislim da se samim otvaranjem klinike "Dr Dušan Kosović" značajno iskoračilo kad je psihijatrija u Crnoj Gori u pitanju. Vidite i sami pristojnost samog prostora, kapacitete, tako da je usluga koju sad pružamo značajno drugačija u odnosu na ranije - navela je Milonjić.
Na pitanje da li se i dalje dešava da pacijenti oklijevaju ili odbijaju da koriste terapiju koju propisuju psihijatri, ona je odgovorila potvrdno.
- Još uvijek nas prati ta stigma i mislim da će to uvijek tako biti. To nije samo kod nas, već i u Evropi - kazala je Milonjić.
Ona je dodala da istu problematiku iznose njihove kolege na međunarodnim kongresima.
- Radimo i psihoedukaciju, objašnjavajući zbog čega je farmakoterapija nužna i šta od nje očekujemo, ali se i pored našeg truda i zalaganja često dešava da pacijenti pokušaju da problem riješe na neki svoj, kako oni kažu, prirodan način - rekla je Milonjić.
Govoreći o problemu suicida u Crnoj Gori, koja je nažalost i dalje među državama sa najvišom stopom samoubistava u Evropi, ona je kazala da je to veoma kompleksan fenomen i da suicid nužno ne znači bolest i manifestaciju bolesti.
Milonjić je navela da različiti faktori mogu uticati na pojavu suicidalnosti u okviru populacije - biološki, socijalni, društveno-sredinski.
Upitana kako objašnjava fenomen da razvijene države imaju visoku stopu samoubistava ili primjer bivše Jugoslavije gdje je Slovenija imala najveću stopu samoubistava, a najmanju Kosovo, ona je rekla da upravo to ukazuje na kompleksnost suicida.
- Ta opservacija, u smislu da je veća stopa učestalosti u sređenijim sistemima, govori o kompleksnosti našeg psihološkog bića. Kad se izgubi osjećaj za smislom, bez obzira na materijalni status i trenutnu društvenu poziciju, to je veliki rizik za pojavu prvih duševnih smetnji, odnosno tegoba - kazala je Milonjić.
Govoreći o fenomenu rezilijentnosti, odnosno otpornosti na društvena dešavanja u kriznim situacijama poput ratova, zemljotresa i drugih prirodnih katastrofa, ona je rekla da se pokazalo da postoje ljudi koji su rezilijentni i ne reaguju padom raspoloženja, suicidalnim mislima i idejama, već zadržavaju zdrav osjećaj smisla života.
- Mi u psihijatriji obično kažemo da smo svi pozvani na put individuacije, odnosno stalnog rasta i sazrijevanja u toku našeg života. Taj razvoj ne prestaje ni kada odrastemo. Stepen zrelosti jedne osobe čini je otpornijom na brojna stanja - navela je Milonjić.
Na pitanje koliko su alkoholizam i bolesti zavisnosti rizični kada je riječ o problemu suicida i može li se napraviti povezanost između tih problema, ona je odgovorila da je čest komorbiditet, odnosno istovremeno prisustvo alkoholizma, bolesti zavisnosti i depresije.
- Ono što nas psihijatre posebno zabrinjava kod ove vrste depresije, za razliku od izolovanih depresivnih stanja, jeste dubina samog poremećaja - navela je Milonjić.
Ona je kazala da su ljudi koji imaju problem s alkoholom i bolestima zavisnosti obično izloženi visokom riziku od suicidalnosti, upravo zbog ozbiljne i teške depresije koja prati ta stanja.
Na pitanje da li struka na pokušaje suicida gleda kao na vapaj i apel za pomoć, Milonjić je odgovorila potvrdno, dodajući da u okviru suicidalnosti postoji taj apel fenomen i da se on posebno analizira.
Ona je ukazala na to da je suicidalnost mnogo kompleksniji fenomen i da nužno ne znači postojanje bolesti, navodeći da pokušaj suicida može da se desi kod psihičke zdrave osobe.
Na pitanje da li smatra da Crna Gora ima adekvatan sistemski odgovor na problem suicida, Milonjić je ocijenila da ima, ali da je važno da se kontinuirano radi na tome.
- Znate da naša klinika ima i svoju SOS liniju za pružanje pomoći. Otvaranjem klinike "Dr Dušan Kosović" značajno smo unaprijedili zdravstvenu uslugu u Crnoj Gori kada su u pitanju mentalni poremećaji - dodala je Milonjić.
Ona je istakla da suicidalnost nije tema samo za psihijatre, nego za cijelu zajednicu i da rješavanju tog problema treba pristupiti udruženo i multidisciplinarno.
Milonjić je rekla da uvijek ukazuje na to da promovisanje zdravih stilova života i lijepih, pozitivnih tema u medijima značajno doprinosi svakodnevnom osjećaju blagostanja.
Upitana koliko je u prevenciji suicida važna podrška bliskih ljudi i porodice, u smislu prepoznavanja problema, pokazivanja brige i spremnosti da pruže pomoć, ona je kazala da je takva podrška i te kako važna.
Milonjić je dodala da je dovoljno reći da kod nas postoji termin - porodica kao terapijski oslonac, što jasno govori o značaju porodice u tretmanu pacijenata.
- Nama psihijatrima je u radu prvi saveznik porodica. Obično mojim pacijentima kažem da ovo nije moj postignuti rezultat, nego upravo njih i njihove porodice, tako da pozitivni ishodi liječenja upravo zavise od jedinstva same porodice - istakla je Milonjić.
Ona je naglasila značaj multidisciplinarnog pristupa problemu, navodeći da to znači i da struka preuzme odgovornost, ali i da se razvije društvena strategija za prevenciju suicidalnosti.
Odgovarajući na pitanje koliko bi bilo značajno uspostavljanje nacionalnog registra mentalnih oboljenja i da li u Crnoj Gori postoji bilo kakav napredak u tom pravcu, Milonjić je kazala da registar prosto postaje standard u radu.
Ona je rekla da misli da smo blizu toga da registar bude nešto o čemu više nećemo morati razgovarati prilikom susreta, već da će postojati kao uobičajeni standard.
