Iz MSS ističu da „fikus" nije uvreda, prijetnja, niti vulgarna riječ.
- Nije ni ironija, nego semantički validan „instrument" za inertnost, nepokretnost, statičnost. Osim, ako ne postoji spisak „normalnih zabranjenih" riječi - navode u saopštenju iz MSS.
Dodaju da u demokratskom društvu metafora, ironija i kritički jezik nijesu incident, već sastavni dio javnog dijaloga.
- Novinari ne postoje da bi uljepšavali stvarnost, već da bi je imenovali, čak i onda kada je neprijatna - navode u saopštenju.
Poručuju i da „ako bi se pozivali na odgovornost zbog metafora i vrijednosnih sudova, otvara se opasan prostor u kojem se sloboda govora pretvara u dozvolu – a dozvolu izdaje onaj ko ima moć".
- U takvom ambijentu, logično se nameće pitanje: da li bi se još više morali plašiti oni koji ne vladaju ni gramatikom, ni značenjem riječi, a kamoli razlikom između uvrede i stilskog izraza? Posebno zabrinjava što se autoritet jedne od najmoćnijih institucija u državi koristi kao sredstvo pritiska, umjesto kao prostor za smirenu i argumentovanu razmjenu stavova - piše u saopštenju.
Napominju da policija mora biti simbol sigurnosti za građane i za novinare.
- Medijski savjet za samoregulaciju izražava punu solidarnost sa Petrom Komnenićem i svim novinarima koji svakodnevno rade u uslovima pritisaka, omalovažavanja i prijetnji. Novinar koji postavlja pitanja ne smije biti tretiran kao neprijatelj - stoji u saopštenju MSS.
Ponavljaju da slobodni mediji nijesu prijetnja državi, jer „kada se na semantiku uzvraća policijom, a pitanja shvataju kao provokcija, problem nije u novinarima, već u shvatanju funkcije".
- Ovo nije priča o fikusu iz jedne emisije. Ovo je priča o tome kakvu državu želimo: onu u kojoj vlast objašnjava i daje odgovore – ili onu u kojoj se vlast ljuti - zaključuju iz MSS.
