Siniša Bjeković / -IVAN PETROVIC-IPE

NVO sektor: Preporuke ombudsmana da budu obavezujuće kao i sudske presude

Kanada (pojedine provincije) Ombudsmana stavljaju u isti nivo snage sa sudom, što bi možda bio dobar model ka kome treba da težimo dugoročno, kaže Džon Barac

Shodno pozitivnom zakonodavstvu, preporuke i mišljenja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda nisu obavezujuće za kršioce ljudskih prava i diskriminatore, što u NVO sektoru smatraju nedopustivim, obzirom da je Crna Gora po Ustavu zasnovana na vladavini prava, te smatraju da bi ono što traži ombudsman trebalo da bude i obavezujuće za institucije. Ombudsman Siniša Bjeković za "Dan" kaže da je svakako cilj institucije da se njihove preporuke ispoštuju, što sada i nije uvijek slučaj, a na pitanje da li zakonom treba propisati da one budu obavezujuće, kaže da u aktuelnom zakonodavstvu nedostaje "monopol prinude za izvršavanje preporuka", ali da on "vjeruje da je problem u odgovornosti onih kojima se preporuke upućuju, a ne izvršavaju ih, a ne formalnopravna obaveznost onoga što im se kao akt upućuje".

– Osnovni problem leži u činjenici što se još nismo navikli na postojanje nekih institucija koje djeluju u našem sistemu organizacije vlasti. Za takvo šta mislim da nije obaveznost odluka kao formalnopravna činjenica, nije potrebna ako postoji izgrađena institucionalna svijest, a ako nje nema, uzalud je karakter naših preporuka. Konačno, negdje bi se morala staviti tačka na ujednačenje pravnih standarda ljudskih prava, pa čak i da su naše preporuke obavezujuće. Ovako mislim da je dobro imati instituciju Ombudsmana kao korektora vlasti, čije preporuke u stvari i jesu pravno obavezujuće, u smislu da ih morate uzeti u obzir i dati razloge ako su oni suprotni stavovima Ombudsmana – kaže Bjeković.

Poštovaniji u Strazburu nego u Crnoj Gori

Mitar Radonjić iz Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku kaže da preporuke ombudsmana trenutno imaju više deklarativnu nego obavezujuću moć.

– Upravo iz tog razloga sam mišljenja da bi preporuka Ombudsmana trebala biti obavezujuća, jer prilikom sačinjavanja mišljenja i preporuka on se vodi kako nacionalnim, tako i međunarodnim zakonima i praksama, te kad neki slučaj dođe do Evropskog suda za ljudska prava, mišljenje Ombudsmana ima jako veliku ulogu i u tom dijelu dođemo u paradoksalnu situaciju – Evropski sud za ljudska prava cijeni i uvažava mišljenje Ombudsmana, a ustanove i pojedinci u Crnoj Gori ne poklanjaju mnogo pažnje istom. Nedostatak u radu Ombudsmana je nedostatak vremenske determinante u kojoj Ombudsman treba postupati i donijeti svoje mišljenje sa preporukama, što je u nekoliko meni poznatih slučajeva pokazalo negativnu praksu – kaže Radonjić.

Izvršna direktorica NVO "I mi Boke" Miroslava Ivanović kaže da je nedopustivo da preporuke i mišljenja ombudsmana nemaju nikakvu pravnu snagu, a samim tim ni dejstvo.

– Ovakvo pozitivno zakonodavstvo pokazuje koliko je poštovanje ljudskih prava i sloboda (ne)važno donosiocima odluka. Pravni okvir mora pod hitno da se promijeni i osigura pravna snaga i dejstvo preporuka Zaštitnika – ističe ona, i dodaje da je ombudsman više puta ukazivao na kršenje ljudskih prava osoba sa invaliditetom, ali da institucije nijesu poštovale ono što je od njih traženo.

– Umjesto da preporuke i mišljenje Zaštitnika budu rješenje problema, one često ne daju nikakav efekat u praksi, te se nekad samo gubi vrijeme, jer se mora pokrenuti sudski postupak da bi se došlo do nekog rezultata – kaže Ivanović.

Ko krši prava treba da plati

Programski direktor Građanske alijanse Milan Radović kaže da je zakonom definisano da lice koje rukovodi organom na čiji rad se preporuka ombudsmana odnosi, obavezno da, u ostavljenom roku, dostavi izvještaj o preduzetim radnjama za izvršenje preporuke, te ukoliko starješina ne postupi po preporuci u određenom roku, ombudsman može upoznati neposredno viši organ, podnijeti poseban izvještaj ili obavijestiti javnost.

– Ovo se može smatrati kao obaveza poštovanja preporuka Ombudsmana, jer ukoliko organ koji je povrijedio ljudska prava ne ispoštuje preporuku ombudsmana, onda rukovodilac treba da snosi odgovornost. Vrlo je važno javnosti saopštiti koje institucije nijesu poštovale ljudska prava i posebno koje nijesu ispoštovale preporuke ombudsmana. Institucije koje krše ljudska prava, takođe, treba i da snose materijalne troškove zbog povrede ljudskih prava, na način da im se umanjuje budzet za taj iznos, posebno kada to nanese i štetu ugledu Crne Gore, kada se takve odluke donesu pred Sudom za ljudska prava u Strazburu – kaže Radović.

Prema riječima Džona Baraca iz LGBT Foruma Progres, preporuke ombudsmana jesu obavezujuće, ali sama institucija nema mehanizam prinude kao što imaju policija ili sudovi.

– Tako da sa te strane mislim da Ombudsman treba da ima više snage kao institucija i da u pojedinim slučajevima preporuke moraju da budu obavezujuće na istom nivou kao presude sudova. Kanada (pojedine provincije) Ombudsmana stavljaju u isti nivo snage sa sudom, što bi možda bio dobar model ka kome treba da težimo dugoročno. Za sada mislim da nam treba da nađemo mehanizam kako da Ombudsmanu kao instituciji damo više pravne i praktične snage da bi neke preporuke mogle da budu apsolutno obavezujuće – kaže Barac.

Prema ocjeni Gorana Macanovića iz Saveza slijepih, ombudsman je jedna od rijetkih svijetlih tačaka u Crnoj Gori kada je u pitanju zaštita ljudskih prava.

– Zato bi i ono što ombudsman kaže svi drugi trebali i da primijene, jer su u pitanju standardi sa kojima se ne može pogriješiti, jer su apsolutno utemeljeni u dobroj praksi. Takođe, institucije koje ne znaju kako da ispoštuju neke stvari treba da se za pomoć obrate ombudsmanu, kako ne bi dolazili u situacije da ljudi ne budu ispoštovani za elementarna prava – kaže Macanović.