Još jedna žena je ubijena od strane partnera. Trudna žena je pretučena na smrt. Treća žrtva partnerskog zločina iz mržnje, u poslednjih par mjeseci.  U svakom od tri femicida, institucije su bile informisane, a nijesu zaustavile partnersko zlostavljanje koje je trajalo, i nažalost eskaliralo ubistvima. Zaštitni sistem države nije ni jednu od tri žrtve sačuvao. Kako i zašto nije niti jedan od tri zločinca zaustavljen su pitanja na koje još nemamo odgovor, a koje nam je država odavno dužna, saopštila je izvršna direktorica SOS telefona za žrtve nasilja Biljana Zeković u ime nekoliko NVO koji se bave ovim pitanjima.

Kako je naglasila, od nadležnih traže personalizaciju odgovornosti i preispitivanje postupanja, otvaranje spisa predmeta i imenovanje propusta.

 - Javnost ima pravo da zna gdje su bili propusti, zašto i kako zločin nije zaustavljen. A mogao je, prije svega boljim sistemom rada policijskih i pravosudnih organa u otkrivanju nasilnika, sprječavanjem da se nasilje ponovi kažnjavanjem nasilnika drastičnim zatvorskim kaznama, boljom organizacijom pomoći svim preživjelim žrtvama porodičnog nasilja od strane sistema socijalne zaštite - istakla je ona.

Prema njenim riječima, ono  što znamo je da ubistvima žena uvijek prethodi dugotrajno porodično nasilje - verbalno ponižavanje, fizičko povrjeđivanje, mučenje... i da se isto tako ubijaju na najsuroviji način.

 - Znamo i da veliki broj ubistava žena nije spriječen zbog izostanka blagovremene i efikasne reakcije institucija sistema, od neblagovremenog reagovanja na prijave nasilja, preko relativizacije opasnosti i nesagledavanja okolnosti koje ugrožavaju bezbjednost žrtve - dodala je ona.

Istakla je da otkrivanjem propusta koji su se desili u prethodnim slučajevima, trebalo se doći do snažnijih mehanizama  ranog otkrivanja porodičnog nasilja i njegovog prekidanja u početnoj fazi, kada je moguće još pomoći žrtvi i vratiti je u normalne tokove života.

 - Zato, umjesto defanzivnog stanja institucija i službenika koji pate od nedostatka odgovornosti za nastale posljedice, tražimo preuzimanje odgovornosti za izgubljene živote žena. Žrtve ne smiju biti prepuštene same sebi, zlostavljane od nasilnika, nezaštićene od države - dodala je.

Traže od Vlade, Parlamenta, Odbora za ljudska prava i rodnu ravnopravnost, Ženskog kluba da ispitaju i objasne javnosti šta ne funkcioniše u sistemu koji je ovlašćen da štiti živote žena i djece.

 - Ukoliko to izostane, žene u Croj Gori ostaju redovne mete mizogine i retrogradne kulture i prakse,  a da Crna Gora nije ni trepnula da zaustavi zločin iz mržnje prema ženama.  U potpisu: SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, Nikšić, Bijelo Polje, Berane, Plav i Ulcinj, Sigurna ženska kuća Podgorica, Defendologija-Centar za bezbjedonosna, sociološka  i kriminološka istraživanja Crne Gore, Centar za romske inicijative - zaključeno je u saoštenju.