Akcija "Oluja" u Srbiji je okarakterisana kao zločinačka i obilježava se sa pijetetom prema žrtvama. U Republici Hrvatskoj, međutim, 5.avgust se obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica Hrvatskog vijeća odbrane na područja Banije i sjeverne Dalmacije.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u Knin, dok su kolone izbjeglica u automobilima, kamionima, na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima ulazile u Srbiju i BiH piše RTCG portal.
Jedan dio izbjeglica nastanio se i u Crnoj Gori.
Po podacima Dokumentaciono informacionog centra Veritas koje citiraju srpski zvaničnici, tokom akcije "Oluja" ubijeno je 1.869 Srba, od kojih su 1.220 bili civili.
Srbija uz to "Oluju“, naziva "najvećim etničkim čišćenjem na evropskom tlu posle Drugog svjetskog rata”. S druge strane, hrvatski premijer Andrej Plenković je prošle godine u Kninu "Oluju” nazvao prekretnicom koja je označila "kraj agresije na Hrvatsku", tvrdeći da je "oslobađanjem teritorije Hrvatska vraćena u normalan život".
Međunarodni sud u Hagu donio je protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača osuđujuće presude na 24, odnosno 18 godina zatvora.
Presudom Međunarodnog suda pravde utvrđeno je da su političke i vojne vlasti Hrvatske bile svjesne da će ta operacija izazvati masovni egzodus srpskog stanovništva, te da su na očekivanom egzodusu zasnivale vojnu strategiju, smatrajući ga poželjnim.
Međutim, presudom Apelacionog vijeća Haškog suda iz 2012. godine, hrvatski generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak u Hagu su oslobođeni optužbe za zajednički zločinački poduhvat sa ciljem etničkog čišćenja Srba sa tog dijela hrvatske teritorije.
U izvještaju iz 2021. godine zagrebačke nevladine organizacije Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, o neprocesuiranim zločinima nakon "Oluje“, piše da je hrvatsko pravosuđe za 26 godina podiglo četiri optužnice protiv devet hrvatskih vojnika i policajaca za ratne zločine nad Srbima.
Izrečene su četiri pravosnažne presude: u dva slučaja osuđujuće za zločine u selima Prokljan, Mandići i Kijani, a u druga dva optuženi su oslobođeni krivice za zločine u selima Prokljan, Mandići i Grubori.
Mnogi zločini, prema Documenti, uopšte nijesu procesuirani, kao na primjer oni počinjeni u Golubiću kod Knina, Mokrom Polju i Radljevcu. Beogradski mediji prenosili su da su hrvatske snage dejstvovale i po civilima u izbegličkim kolonama, a najpoznatiji je zločin na Petrovačkoj cesti, kada je na civile, žene, djecu i starce, pucano iz aviona ratnog vazduhoplovstva.
Među onima koji nijesu izbjegli, brojni su stradali.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije rekao je juče da egzodus nije nikada bio okidač za očaj među Srbima, već podstrek za nadu i optimizam.
"Nema tog ubojnog sredstva koje je jače od Hristovog mira u nama i među nama. Mir nema alternativu, slobodom se ne može trgovati", poručio je patrijarh.
