O udruživanju mladih, uzrocima i refleksijama protesta, kao i njihovoj budućnosti, Željka Zvicer, saradnica na programima CGO-a, razgovarala je sa Hanom Rastoder, rediteljkom i studentskom aktivistkinjom iz Crne Gore, i Pavlom Cicvarićem, studentskim aktivistom iz Srbije.

Cicvarić proteste u Srbiji, pokrenute nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, ne vidi izolovano, već kao dio kontinuiranog nezadovoljstva građana te države prema vlasti u posljednjih pet godina.

- Proteklih nekoliko godina u Srbiji imamo jedan veliki protest protiv vlasti, koji oscilira po intenzitetu i mijenja temu, ali poenta je da u Srbiji postoji jedna pobuna, jedno nezadovoljstvo koje samo mijenja oblike - istakao je Cicvarić.

Kako su se raniji protesti gasili i gubili snagu, jedno od pitanja je i razlog opstanka aktuelne pobune. Cicvarić to dovodi u vezu sa stepenom represije koju vlast vrši nad građanima.

- Stepen nasilja od strane vlasti povećava se iz godine u godinu. Prije nekoliko godina veliki incident bi bio da se uhapsi neki student ili aktivista, a sada imate toliko hapšenja, toliko represija, da kada bi poredili Srbiju sada i prije pet godina – to nijesu iste Srbije. Možda je sada u onoj izreci da što više satiremo zvijer u ćošak, to će ona biti opasnija - naveo je Cicvarić.

Hana Rastoder, govoreći o protestima koje je predvodila neformalna studentska grupa Kamo Śutra nakon drugog masovnog ubistva na Cetinju, ističe da su se mladi u Crnoj Gori inspirisali primjerom svojih kolega iz Srbije i željom da odgovore na nepravde izazvane djelovanjem političara.

- Ljudi su izašli na ulice iz osjećaja povrijeđenosti, ali i bespomoćnosti pred neograničenom glupošću i nekompetentnošću naših političara i bezobraznom ambicijom koju su pokazali. Ovo nije problem samo trenutne vlasti, već decenijski obrazac u ovom dijelu Balkana - navela je Rastoder.

Međutim, protesti su naišli na izazove, uključujući pritiske i ograničenu podršku, što je dovelo do njihovog gašenja.

- Na protestima su se pojavljivali i pristalice bivše vlasti. Onda je počeo da se vrši pritisak na nas da se nekako jasno opredijelimo – gdje smo i čiji smo, koga podržavamo, uz koga mi to stojimo, ko nam smeta na protestima, ko nam ne smeta na protestima. I odjednom je to pitanje – čiji smo mi, kome pripadamo – postalo važnije za javnost, nego ono za šta smo se mi i borili – preuzimanje odgovornosti - objasnila je Rastoder.

Cicvarić smatra da odsustvo formalnog liderstva u studentskim protestima može biti prednost, ali i da bi veća koordinacija među grupama doprinijela učinkovitosti.

- Kada neki pokret nema lidera on je zaštićen u smislu da ne može da se blati i kompromituje jedna osoba. Ali, mislim da mora da postoji neki vid strukture ili komunikacije između različitih društvenih grupacija. Mi u Srbiji imamo jedan širok front koji nerijetko nema kontakt, odnosno grupacije unutar tog fronta nemaju kontakta jedni sa drugima - naglasio je Cicvarić.

Grupe koje čine pobunu su, podsjetio je, studenti, zborovi, civilni sektor i političke partije i vjeruje da će svi oni u jednom trenutku morati da se udruže.

- Kao neki vid koordinisanog šireg bunta koji će na kraju moći nenasilno da smijeni ovu vlast. Oni često izvlače iz konteksta šta mi pričamo i prozivaju nas da hoćemo da pravimo neke revolucije. Nema ovdje govora o revolucijama, ovdje ima govora samo o institucijama koji ne rade svoj posao i institucionalnim mirnim dolaskom na vlast - rekao je Cicvarić, ali nije mogao da govori o potencijalnom udruživanju u političku partiju ili pokret.

Oba sagovornika ističu da nenasilni karakter protesta povećava njihovu snagu, jer vlast ne zna kako da odgovori na mirne demonstracije, kao i da bi konačni potencijalni uspjeh protesta u Srbiji pozitivno uticao na čitav region.

Rastoder dodaje da iako studentski pokret u Crnoj Gori nije u potpunosti ostvario ciljeve, doprinio je promjeni svijesti građana.

- Nešto u kolektivnoj svijesti se jeste, makar malo, pomjerilo. I mislim da se upravo tih promjena naši političari boje. Promjene fokusa sa trivijalnih problema na one konkretne koje utiču na građane. Svaka vrsta protesta, svaka vrsta pokazivanja da mi možemo da stojimo zajedno pred njima, jeste njima razlog za strah - zaključila je Rastoder.