Presudom Upravnog suda poništeno je rješenje vladine Komisije za žalbe kojim je odbijena Milašinovićeva žalba na akt ASK kojim je u oktobru 2022. obaviješten da mu je 2. maja 2021. istekao mandat na radnom mjestu pomoćnika direktora za Sektor za međunarodnu saradnju i standarde, edukaciju, istraživanje, kampanje i analitiku, te da mu je samim tim prestao i radni odnos u Agenciji.
– Sud nije prihvatio izmijenjeno mišljenje Komisije za žalbe da je S.M. bio na faktičkom radu u Agenciji, jer je nezakonitim rješenjem od 4. marta 2021. ponovo raspoređen na radno mjesto pomoćnika direktora, ali u drugom sektoru. Ovakav zaključak Komisije za žalbe nije prihvaćen od strane suda, jer je pred Agencijom za sprečavanje korupcije tužiocu započet postupak raspoređivanja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu samostalni savjetnik I u Odsjeku za provjeru podataka iz izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera, na neodređeno vrijeme. Pri tom, sud zaključuje da navedeno rješenje o raspoređivanju, koje tuženi organ cijeni kao nezakonito, nije osporavano, niti je poništeno u postupku obaveznog poništenja iz člana 139 Zakona o upravnom postupku, niti u nekom drugom postupku, te je samim tim isto proizvelo pravne posljedice, iz kojeg razloga je nejasno pozivanje tuženog organa na isto, posebno pri činjenici da se tuženi organ suštinski nije bavio zakonitošću ožalbenog akta – obavješenja od 11. oktobra 2022. godine – navodi se u presudi sudija Davora Stojkovića, Vladimira Orovića i Saše Vukotić, koju je Upravni sud juče objavio.
Istaknuto je da je obavještenje kojim je Milašinović informisan da mu je prestao radni odnos u Agenciji donijeto u izvršenju prethodnog rješenja Komisije za žalbe od 22. septembra 2022. godine, pa sudije smatraju da je to vladino tijelo bilo u obavezi da prije svega cijeni da li je prvostepeni organ u donošenju ožalbenog akta postupio po nalozima iz ukidnog rješenja.
– Imajući u vidu sadržinu osporene odluke, po nalaženju suda, jasno proizilazi da je tuženi organ bitno promijenio svoje pravno stanovište u odnosu na prethodna rješenja, u mjeri da se može smatrati da je isto kontradiktorno, za koje odstupanje nije dao jasne i valjane razloge, povrijedivši na taj način zakon na štetu tužioca, iz kojih razloga je sud usvojio tužbu i poništio osporeno rješenje. Pored činjenice da su navedene nepravilnosti dovoljne za poništaj osporenog rješenja, sud smatra da je neophodno ukazati da je drugostepeni organ u rješenju od 24. juna 2021. godine donio pogrešan zaključak u pogledu ocjene date saglasnosti broj 1310 za raspoređivanje tužioca, budući da je tužilac dao jasnu saglasnost za raspoređivanje, uz osporavanje razloga za premještaj, što po nalaženju suda nije moglo dovesti do zaključaka do kojih dolaze upravni organi koji dovode u pitanje datu saglasnost i ne dovršavaju postupak raspoređivanja u skladu sa zakonom, nakon isteka mandata tužiocu – ocijenjeno je u presudi.
