
Umjesto da se traži model kako sačuvati tajnost testova za malu i veliku maturu, bilo bi mnogo bolje koristiti model koji bi obesmislio krađu testova, ističe vještak za telekomunikacije i elektroniku Predrag Boljević. On je u razgovoru za "Dan" kazao da Agencija za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore već više od deceniju sprovodi ispitne postupke za značajan broj profesionalnih dozvola vazduhoplovnog osoblja, a problem "krađe" ili "provale" testova ne postoji.
Boljević objašnjava da je Agencija svojevemeno za nepunih 8.000 eura kupila softver za testiranje koji posjeduje, recimo, bazu od preko 12.000 pitanja za dobijanje pilotskih dozvola.
– Ispitanik kad pristupi polaganju dobije šifru za logovanje na osnovu koje se onlajn uloguje, nakon čega mu se po modelu "slučajnosti" dodijeli odabranih dvadesetak pitanja. Koja pitanja će dobiti apsolutno nije moguće unaprijed znati, prosto ta opcija u softveru ne postoji. Trenutak logovanja je trenutak početka testa, za koji ispitanik ima na raspolaganju do sat i 30 minuta. Ukoliko se iz bilo kog razloga pojavi potreba da se ispitaniku dozvoli pauza, osoba koja kontroliše regularnost može dati jednu pauzu u trajanju od pet minuta. Istekom zadatog vremena softver zaključava test i dalje odgovore nije moguće dati. Sami test ima i pitanja u kojim je potrebno zaokružit tačan odgovor, kao i pitanja na koje je odgovor potrebno upisati. I u jednom i u drugom slučaju postoji opcija automatskog prikaza rezultata testa, kao i kontrola od strane čovjeka ispitivača, ali bez mogućnosti da ispitivač vrši izmjenu sadržine odgovora, već samo kontrolu u dijelu da koriguje i unese tačnost ili netačnost odgovora – pojašnjava Boljević.
On ističe da bi se ovaj softverski paket mogao nadograditi kada bi postojala želja i namjera da se crnogorski obrazovni sistem uvede u 21. vijek. Napominje da bi se moglo pristupiti i izradi potpuno novog softvera, a na osnovu ovog kao inicijalnog modela, koji bi stručni i kompetetni ljudi mogli prilagoditi potrebama našeg obrazovnog sistema.
Po njegovim riječima, sistem bi se mogao nadograditi i tako što bi se dodale najmanje dvije kamere visoke rezolucije, koje bi uz test bilježile i ponašanje učesnika, kako ispitanika, tako i samog ispitivača, koji se tokom testiranja ne smije kretati prostorom učionice.
– Bitno je i što učenici ne bi morali ići dalje od svoje škole ili od svog grada. Svaka škola, ili jedna u svakom većem gradu, bila bi opremljena ovakvom računarskom učionicom, koja bi tokom testiranja bila onlajn priključena na centralni računar u Ispitnom centru, iz kog bi kontrolori na svojim ekranima "live" nadzirali regularnost postupka testiranja u svim crnogorskim školama. Takođe, ovaj model ne zahtijeva da svi đaci polažu u istom trenutku, već se testiranje može realizovati u vremenskom periodu od 24 sata do nekoliko dana, koji ne bi bio stresan ni za učesnike ni za odgovorne ispitivače. Čak postoji i mogućnost da pojedini učenici mogu, ako postoje opravdani razlozi, testiranje izvršiti u razumnom roku nakon roka koji je zakazan za polaganje "male" i "velje" mature – kaže Boljević.
On naglašava da je sve što je naveo moguće realizovati u roku od šest do 12 mjeseci, i to isključivo i jedino angažovanjem ljudi iz Crne Gore.
– Nikad nijesam obećavao nemoguće, ali da sam ponekad znao "kukurijeknuti prije zore", znao sam. Ipak, čini mi se da ovim povodom kukuričem i opominjem jer nam se bliži podne, a naš školski sistem snom mrtvijem spava, uronuo u san tamo negdje polovinom prohujalog vijeka. Blagoš nama s njima – zaključio je Boljević.