
Izvršna direktorica Udruženja mladih s hendikepom (UMHCG) je istakla da je za njih, i na nivou razmišljanja, neprihvatljivo usvajanje predloženih izmjena ovog akta. Naša sagovornica upozorava na brojne manjkavosti iz zakonskog rješenja koje predlaže Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, ukazujući da su velikim brojem njegovih odredaba prekršeni Ustav Crne Gore i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom.
Vujačić podsjeća da je ministarstvo u februaru ove godine usvojilo izmijenjeni Pravilnik o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije, uz, kako navodi, prethodno kršenje svih procedura, bez formiranja radne grupe i bez konsultacija sa zainteresovanim stranama. Njime su, kako je naglasila, znatno umanjeni iznosi naknade za asistente u radu zaposlenih osoba s invaliditetom, čak i u odnosu na period prije oktobra 2024, kada je došlo do povećanja zarada.
– Mi i dalje zahtijevamo da se povuče ovaj nacrt zakona i da se proces započne iznova, uz poštovanje svih obaveza koje ima ministarstvo. Ovo zbog toga što se predloženi nacrt ne može popraviti kroz javnu raspravu, koja je pritom samo formalno sprovedena i u najkraćem propisanom trajanju od 20 dana – od mogućih 40, uz kršenje načela i prava na pristupačnost informacija i komunikacija. Tako su brojne kategorije osoba s invaliditetom bile onemogućene da učestvuju – rekla je Vujačić i dodala da je nejasno zašto se Ministarstvu žuri da usvoji ovaj akt, kada je po Programu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji (PPCG) njegovo usvajanje planirano u četvrtom kvartalu 2025.
Ona ističe da je nedopustivo da je ministarstvo u definisanju izmjena i dopuna problematizovalo povećanje broja poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, što, kako dodaje, doslovce piše u obrazloženju, kad je cilj zakona stvaranje uslova za povećanje zaposlenosti lica sa invaliditetom i njihovo ravnopravno učešće na tržištu rada, uz otklanjanje barijera i stvaranje jednakih mogućnosti.
– Pritom, ministarstvo planira da ograniči i umanji iznos subvencija, čime upravo uvodi nedozvoljene retrogresivne mjere, iako cilj zakona nije ispunjen ni nakon skoro 17 godina primjene. Ovo potvrđuje činjenica da je u decembru 2024. bilo zaposleno svega 4.550 osoba s invaliditetom, dok ih je preko 8.600 bilo na evidenciji nezaposlenih. Pritom, osobe s invaliditetom čine preko 30 odsto ukupno nezaposlenih (trećina nezaposlenih) – ukazala je Vujačić.
Smatra da bi se malo koja OSI zaposlila poslije ovakvih rješenja, a da bi do sada zaposleni gubili posao ili bi im zarade bile smanjene.
– Već imamo praksu da mnoge osobe s invaliditetom iz radnog odnosa idu u invalidsku penziju, pa bi se i to masovno desilo nakon primjene ovakvog rješenja. Ovo zbog toga što poslodavce uglavnom interesuje ekonomski segment. U tom smislu, posebno nakon ovakve kampanje koju sprovode institucije, poslodavcima je "isplativije" da uplate poseban doprinos, nego da zaposle osobu s invaliditetom, jer bi novo rješenje izazvalo veće troškove za poslodavce nego što je do sada bio slučaj, a i potencijalno bi bili targetirani kao oni koji zloupotrebljavaju zakon – istakla je Vujačić.
Ona kaže da podržavaju da se istraže sve potencijalne zloupotrebe, da se kazne oni za koje se dokaže da su zloupotrijebili zakon, ko god oni bili – poslodavci ili osobe s invaliditetom, ali da je apsolutno neprihvatljivo da se svima ograničavaju i uskraćuju prava zbog onih koji ta prava zloupotrebljavaju.
– Tom analogijom, da li bi bilo prihvatljivo da se svima onemogući plaćeno odsustvo s rada zbog nekoga ko to zloupotrebljava, ili trenutna spriječenost za rad zbog nekoga ko zloupotrebljava bolovanje, ili, na primjer, ukoliko je neko utajio porez, da li svim pravnim licima treba ograničiti poslovanje – pitala je izvršna direktorica UMHCG.
Podsjeća da je u izradi ovog nacrta zakona učestvovao jedan predstavnik NVO, dok su u ranijim periodima imali tri. Suprotno konvenciji, kako je dodala, organi državne uprave ne uključuju reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, odnosno one organizacije koje vode i kojima rukovode osobe s invaliditetom, koje u organima upravljanja imaju većinu osoba s invaliditetom i koje okupljaju osobe s invaliditetom, a kada je riječ o udruženjima roditelja djece s invaliditetom, to mogu biti ona udruženja roditelja čija su djeca maloljetna.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar