Ilustracija / foto: Piksabej

Zbog nepoštovanja državnih simbola, u zatvoru završilo sedam građana

Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu smatra da je svojatanje državnih obilježja od strane partija najvjerovatnije dovelo do toga da pojedini građani iskazuju nepoštovanje prema tim simbolima

U Crnoj Gori je od početka 2017. do kraja maja 2022. godine ukupno 10 građana pravosnažno osuđeno zbog nepoštovanja državnih simbola, od kojih sedam na zatvorsku kaznu, pokazuju podaci koji su "Danu" dostavljeni iz Sudskog savjeta. Ti građani su osuđeni na osnovu člana 198 Krivičnog zakonika, kojim se propisuje krivično djelo povreda ugleda Crne Gore i precizira da "ko javno izloži poruzi Crnu Goru, njenu zastavu, grb ili himnu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine". Od 2017. godine, osim sedam zatvorskih kazni, izrečena je jedna uslovna i tri novčane kazne.

”Sagovornici „Dana“ ocjenjuju da je partijsko svojatanje obilježja Crne Gore dovelo do toga da ih mnogi ne poštuju

Poslednja novčana kazna izrečena je početkom juna, kada je osuđen Rajko Janković (1987). Osnovni sud na Cetinju mu je naložio da plati kaznu u iznosu od hiljadu eura zbog povrede ugleda države Crne Gore. Sudija Branislav Leković je tokom izricanja presude naveo da je Janković 29. januara javno izložio poruzi zastavu države Crne Gore tako što je izašao iz vozila kojim je upravljao Milorad Popović, skinuo državnu zastavu, koja je bilo vidno istaknuta, a potom je bacio na tlo.

”Sociolog Srđan Vukadinović kaže da partije zloupotrebljavaju državne simbole jer su nemoćne da se nametnu dobrim programom, a analitičar Marko Begović smatra da dok su jedni pokušavali da privatizuju crnogorsku državu, drugi su se svojski potrudili, igrajući ulogu željene opozicije, da njihovi sljedbenici zamrze sve što je crnogorsko

Prema ocjeni sagovornika "Dana", glavni krivac za nepoštovanje državnih simbola su partije, i to one koje su ih nametnule, pa ljudi državnu zastavu poistovjećuju sa DPS-om i njihovim koalicionim partnerima, odnosno kao njihovu partijsku, a ne državnu. Kako kaže Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu, svojatanje državnih obilježja od strane partija je najvjerovatnije dovelo do toga da pojedini građani iskazuju nepoštovanje prema tim simbolima.

– To je, moguće, posledica onog tako prisutnog stava ranijih vladajućih partija, koje su nastupale (a i danas nastupaju) po onoj – država, to smo mi. A nije tako. Država su svi njeni građani. Država nijesu partije i političari. Država nije bilo koja partija, kako god se ona zvala, već su to građani. Upravo iz tog razloga građani moraju biti svjesni da poštovanjem državnih simbola poštuju državu i sebe, a ne partije, te da se moraju izdići iznad političkih mešetarenja, pa i u odnosu na ovo pitanje. Državni simboli se moraju poštovati, i to ne samo zato što nas zakon na to obavezuje; ako ne poštujete državne simbole svoje države, kao sopstvene kuće, kako ćete onda poštovati simbole bilo koje druge države ili međunarodne organizacije? Poštujući državu i državne simbole vi poštujete i sebe i sve druge – istakla je Mrdović.

DPS buržoazija opstaje na širenju mržnje

Sociolog Ilija Malović za "Dan" kaže da je Crna Gora potpuno pacifikovana istorijskim revizionizmom koji je promovisan kao novi identitetski kanon. Nestali su, kako ističe, moralni konsenzusi, kako bi rekao klasik sociologije Emil Dirkem, oko toga šta je okupacija, šta herojstvo, šta izdaja.

–Je li pljačka krivično djelo ili je ona pokazatelj spretnosti i snalažljivosti pojedinca? Je li mržnja i vrijeđanje komšija i rođaka nedopustivo ponašanje ili prirodan izliv patriotizma? Svako društvo stalno i uvijek treba da kreira uslove za nastajanje društvene solidarnosti, nju treba da stvaraju institucije, organizacije, društvene grupe. Društvo bez solidarnosti i zajedništva nije dugog vijeka. Nažalost, nova crnogorska buržoazija, nastala u periodu vladavine DPS-a, našla je svoje utemeljenje i društveno opravdanje u idejama koje su na pojavnoj ravni kulturološko-identitetske, a suštinski ekonomsko-materijalne. Ova nova elita još uvijek opstaje širenjem mržnje i podjela, a u tu svrhu koristi prije svega vulgarni istorijski revizionizam. U Crnoj Gori je prava poplava knjiga, tekstova, internet sajtova koji obiluju istorijskim senzacionalizmom, otvorenim falsifikatima i izmišljanjem. Slična stvar je i sa novim simbolima nastalim poslije 2006. godine. Oni nisu tu da okupe, inspirišu, podsjete na zajedničke vrijednosti, oni su prije svega simboli političke dominacije jednih nad drugima, simboli sa kojima se mogu u potpunosti identifikovati samo oni koji su imali ekonomske i druge koristi od nekadašnje vlasti. Kada govorimo konkretno o novom crnogorskom identitetu, on je primjer za ono što se zove etnija formirana odozgo, nastaje odvajanjem od šire etničke zajednice voljom elite koja ima poluge moći. Ovo podrazumijeva fanatično negiranje i nipodaštavanje kulturno-istorijskog nasleđa koje podsjeća na zajedništvo, a u prvi plan se stavlja ono što sociologija zove narcizam malih razlika. Kroz obrazovni sistem, medije i javni govor, očevi osnivači novog identiteta barataju vulgarnim stereotipovima o sugrađanima koji se s njima ne slažu, problematizuje se zajedničko istorijsko sjećanje, nameću simboli oko kojih nema konsezusa – ukazuje Malović.

Prema riječima sociologa Srđana Vukadinovića, očito da je na djelu fluidni osjećaj državnosti i da neki ljudi ne osjećaju Crnu Goru kao svoju, a korijen svega toga je u partijskim podjelama. On ističe da u SAD svi poštuju zvaničnu zastavu, jer je država jedno, a nacija i partijska pripadnost drugo.

– Političari koji ne poštuju državne simbole i svojim primjerom na takav čin pozivaju građane treba da odgovaraju, a ne da se odgovornost prelama preko leđa građana. Država je jedno i ona je iznad vlasti i partija, državni simboli ne pripadaju ni jednoj vlasti ili partiji, nego svim građanima. Kod nas ideologija ima veliki upliv i ako neko ne podržava neku partiju ili ideološku skupinu, on odbija da poštuje simbole koje forsira druga strana. Partije moraju da rade na tome da svi građani Crnu Goru percipiraju kao svoju, a ne da ih dijele – kazao je Vukadinović.

On smatra da partije zloupotrebljavaju državne simbole jer su nemoćne da se nametnu dobrim programom, pa onda igraju na kartu emocija i ne prezaju ni od toga da državne simbole privatizuju ili pokušaju da nametnu nove.

Međunarodni konsultant za javne politike Marko Begović smatra da je vrlo važno ukazati da su fingirane podjele izmakle kontroli. On ističe da smo oštro podijeljeno društvo jer i dalje postoji preko 30 odsto građana koji ne smatraju da je Crna Gora njihova domovina.

– To je svojevrsni paradoks koji se sistemski podgrijeva kako iz komšiluka, tako i unutar samih granica. Kako je snaga spoljašnjeg uticaja ekvivalentna unutrašnjoj koheziji, valja se fokusirati na potonje. Uspostavljeni partitokratski sistem, koji praktikuju sve političke organizacije bez izuzetka, dijeli građane na podobne i nepodobne. Dok su jedni pokušavali da privatizuju crnogorsku državu, drugi su se svojski potrudili, igrajući ulogu željene opozicije, da njihovi sljedbenici zamrze sve što je crnogorsko. Razlog je danas više nego jasan – politički monopol i pozicija partija kao mini zavoda za zapošljavanje, a politike kao osnovne privredne djelatnosti – navodi Begović.

Partije prisvojile i državu i simbole

Malović ističe da u Crnoj Gori prosječan građanin, na primjer, ne može odmah da se sjeti koje su tačno boje zastave bivše vladajuće partije i koji je njen logo.

– U poslednjih nekoliko decenija državna zastava i grb su postali obilježja te političke organizacije. Nažalost, dok se ne stvore uslovi za racionalnije i mudruje odlučivanje o budućnosti, ali i o prošlosti Crne Gore, jedan značajan dio stanovništva zvaničnu zastavu neće doživljavati kao svoju, a slična stvar se dešava i kad je u pitanju navijanje za reprezentaciju – smatra Malović.

S druge strane, dodaje Begović, kao nikada ranije, u Crnoj Gori dominantna većina želi uspostavljanje sistema vladavine prava, ubrzanje EU integracija i povoljnije uslove za život.

– Ovo nije neočekivano jer su građani 30. avgusta glasali protiv svega onoga što i dalje opstaje – korupcije, klijentelizma, negativne selekcije i kriminala, pa su tako i 42. i 43. vlada pale na ispitu da građanima obezbijede korjenite reforme. Sljedstveno navedenom, porast i jačanje desno orijentisanih organizacija i grupa nije ništa drugo već refleksija ozbiljne egzistencijalne krize koja se stavlja pod tepih. Žargonskim rječnikom, koska je bačena građanima da se glođu oko ugovora sa vjerskom organizacijom, kako bi se nastavilo sa politikom polarizacije u društvu, pa smo tako sve dalje od Evropske unije, tj. pristojne životne perspektive. Upravo bi tako trebalo čitati poruke naših evropskih partnera, jer kandidovanjem tema koje dijele crnogorsko društvo ne pomaže se integracionim procesima. U prethodno izloženom mogu se tražiti i razlozi nepoštovanja državnih simbola, ali se takvi postupci ne smiju pravdati. Došli smo u situaciju da se ni najznačajniji državni praznik ne može obilježiti bez problema. Zaključio bih da je na sceni kombinacija infantilne politike i bezakonja, pa je zemlji sa oštrim podjelama neophodan državnički odnos, sa potezima koji će jedino biti usmjereni na uspostavljanje vladavine prava, pripremu za ekonomsku krizu i EU integracije – naveo je Begović.