
Kategorično sam protiv namjere da se aerodromi u Podgorici i Tivtu daju na upravljanje i komercijalno iskorišćavanje koncesionarima. Turizam je glavna grana naše privrede i on vitalno zavisi od avio-saobraćaja. Zbog toga su aerodromi, ali isto tako i nacionalna avio-kompanija, preduzeća od prvorazrednog značaja za našu privredu i morala bi da ostanu pod kontrolom države, tj. u potpunoj službi javnih interesa naše zemlje, kazao je u intervjuu za "Dan" bivši direktor Aerodroma Podgorica i Montenegroerlajnza i sadašnji član Odbora direktora Tu Montenegra Petar Glomazić. On je istakao da iza ovakvog stava stoji misao o zaštiti dugoročnih ekonomskih interesa i ona podrazumijeva da je država aparat upravljanja koji služi isključivo interesima društva.
– Aerodromi Crne Gore su preduzeće sposobno da godišnje ostvaruje desetomilionski profit. Nema razumnog opravdanja da se jedan takav sistem prepušta koncesionarima koji će iz Crne Gore izvući stotine miliona eura zarade za vrijeme koncesionog perioda. Ovo preduzeće je još godinama unatrag bilo sposobno da iz sopstvenog poslovanja i sopstvenih rezervi, bez ikakvih državnih garancija, obezbijedi investiciona sredstva potrebna za dalji razvoj. Ali to se nije dogodilo i to je ono što najviše zabrinjava. Izgradnja i proširenje aerodromske infrastrukture, upravljanje aerodromima, to nijesu zadaci koji prevazilaze okvire naših kompetencija i za taj zadatak nijesu neophodni nikakvi koncesionari i strane kompanije. Mi imamo kompetentne i iskusne ljude sposobne da uspješno vode i razvijaju ovo i druga preduzeća. Problem je u tome što su ti ljudi isključeni iz procesa odlučivanja, što su im vezane ruke dok se nameću štetne političke odluke. Dakle, pričati o pitanju koncesije aerodroma, a ne sagledati širi kontekst koji ovo i druga preduzeća u vlasništvu države dovodi u traumatičnu situaciju, nema mnogo smisla – istakao je Glomazić koji poslednjih deset godina radi kao nezavisni međunarodni vazduhoplovni konsultant. Po struci je vazduhoplovni mašinski inženjer sa 30 godina iskustva u avijaciji.
– Ovdje prije svega mislim na činjenicu da su već decenijama javni interesi uzurpirani partijskim, te da su mnoga državna preduzeća iskorišćavana za interese partija na vlasti, i tako polako, ali sigurno, upropaštavana. Državnim preduzećima sve su ređe upravljali sposobni i obrazovani profesionalci, a sve češće partijski ljudi i poslušnici bez pravih kompetencija. Onda su dalje, "po dubini", zapošljavani odani glasači i partijski aparatčici koji u kolektivu parazitiraju i razaraju ga na ćelijskom nivou. Pojam meritokratije je iščezao i iz svijesti i iz vokabulara našeg društva, a tranzicija nas je dovela u doba partitokratije gdje su nekompetentni pojedinci skloni korupciji zaposjeli državne funcije. Oni se grabe za apanaže i privilegije, a oni "sposobniji" među njima za sopstvene biznis prilike ili zastupanje interesa privatnog kapitala i koncesionara. Eto, ovim smo putem stigli do toga da se rasprodaja ili koncesiono ustupanje javnog dobra proglašavaju dobrim i razumnim poslovnim i političkim odlukama. Naprotiv, ovo nije ništa drugo do mehanizam potpuno uporediv sa kolonijalnom eksploatacijom. Jedina je razlika što više nije potrebno postavljati sopstvenu kolonijalnu upravu da rukovodi ekonomskom eksploatacijom kolonije, već se ta eksploatacija odvija pod upravom korumpiranih lokalnih političara – poručio je Glomazić.
• Prošlo je šest godina otkako je raspisan pretkvalifikacioni tender za izbor koncesionara za aerodrome. Jedan od uslova za koncesionare je jednokratna naknada od minimum 100 miliona i 15 odsto od profita. Da li su uslovi iz 2019. mjerodavni u 2025. godini? Odnosno, da li je jednokratna naknada od minimum 100 miliona mala, kao i da li je dovoljno 15 odsto profita?
– Ovom preduzeću nije potreban koncesionar, već potpuno oslobođenje od balasta štetnog političkog uticaja i prepuštanje preduzeća stručnjacima i zdravoj ekonomskoj logici. Da je ovo učinjeno ranije, već danas bi naši aerodromi bili rekonstruisani, prošireni i opremljeni da adekvatno opslužuju rapidno rastući broj operacija i putnika. Bespredmetna je priča o iznosu jednokratne naknade koncesionara i procentualnom učešću u profitu. Treba sačuvati cijelo preduzeće, dozvoliti da njime rukovode kompetentni i odgovorni ljudi koji u njemu i dalje postoje i raspolagati cjelokupnim profitom koji će ono sigurno ostvarivati. Državna kasa je prazna i moramo je dopunjavati vrijednostima stvorenim sopstvenim radom i znanjem, a ne koncesijama, rasprodajom imovine i zaduživanjem. I ne dajmo se zavarati pričom o udjelu u profitu koncesionara, jer će koncesionar uvijek naći način da dobit izvuče iz zemlje, da je ne bi dijelio i na nju platio porez državi.
• Koje su se ključne promjene desile u proteklih šest godina po pitanju aerodroma? Odnosno, da li se u ovih šest godina desilo nešto konkretno zbog čega smatrate da bi Vlada trebalo da odustane od koncesije ili da se baš odluči za koncesiju? Te godine smo imali Montenegroerlajnz, letove ka istočnim zemljama...
– Ono što se događa ne samo u proteklih šest godine nego mnogo duže, jeste tragična stagnacija i nazadovanje zbog loših političkih činjenja i nečinjenja. Umjesto da smo samostalno radili, išli naprijed i već završili rekonstrukciju aerodroma u Tivtu i Podgorici, ruke su nam vezane, a dušebrižnici šire narativ o prijekoj potrebi davanja aerodroma pod koncesiju, kako bi nas strani profesionalci i znalci naučili poslu i to uradili umjesto nas.
• Određeni broj aerodroma u regionu je pod koncesijom. Šta nam govore njihova iskustva i šta konkretno možemo da naučimo iz koncesija aerodroma u Beogradu, Zagrebu, Skoplju?
– Tačno je da su mnogi aerodromi na teritoriji bivše Jugoslavije u poslednjih 20 godina dati pod koncesiju stranim kompanijama. To su Zagreb, Beograd, Skoplje... Aerodrom u Ljubljani je čak prodat njemačkom Fraportu. Međutim, mnogi i nijesu. Na primjer, aerodromi u Splitu, Rijeci, Zadru i Dubrovniku državna su preduzeća Republike Hrvatske. I to su baš one vazdušne luke od kojih vitalno zavisi turistička privreda Hrvatske. Svi ovi aerodromi bilježe rapidan rast saobraćaja poslednjih godina. Mnogi su u prošloj godini značajno prevazišli brojke iz 2019. godine koja je uzimana za reper, budući da je nakon toga došlo do kovid pandemije. Tako su i Aerodromi Crne Gore u 2024. godini postigli istorijski rekord broja opsluženih putnika kojih je bilo gotovo 2,9 miliona. Ovaj opšti rast avio-saobraćaja svakako nema nikakve veze sa tim da li su aerodromima upravljali koncesionari ili državna preduzeća. Opet ponavljam, žalosno je što Aerodromi Crne Gore već nijesu sami uradili rekonstrukciju i proširenje svojih kapaciteta. Koncesionar nam za to nije potreban, ali su aerodromi potrebni njima da bi ostvarili stotine miliona zarade tokom koncesionog perioda.
Aerodrom u Beogradu, dat je pod koncesiju francuskoj kompaniji "Vinci". Odluka koju je koncesionar donio po pitanju rekonstrukcije poletno-sletnih staza daleko je od najboljeg dugoročnog rješenja za ovaj aerodrom. Očigledno je da se koncesionar rukovodio svojim komercijalnim interesima. I rekonstruisana aerodromska zgrada potvrđuje istu poslovnu logiku. Dakle, treba uložiti minimalno, a izvući što je moguće više.
Primjer aerodroma u Ljubljani je zanimljiv na drugi način. Iako je prodat njemačkom Fraportu i iako je u rukama kompetentnog menadžmenta, ovaj aerodrom je doživio ozbiljni pad saobraćaja poslednjih godina. Uzrok tome je prije svega nestanak slovenačkog nacionalnog avio-prevoznika Adrija ervejz koji je bio garant prometa ovog aerodroma. Bez domaće avio-kompanije, izložen konkurenciji nekoliko važnih međunarodnih aerodroma u blizini, aerodrom u Ljubljani je drastično izgubio na značaju. Iz ovog primjera se vidi koliko je važno da aerodrome i nacionalnu avio-kompaniju država posmatra kao cjelinu.
U najkraćem, ako iz nekog razloga ne možete da se organizujete sami u svojoj kući, onda pozovite goste da upravljaju vašim domaćinstvom i skidaju kajmak. Mislim da bi trebalo da se probudimo i ugledamo na ono šta smo bili kadri raditi samostalno u doba Jugoslavije, a ne da se hvalimo kako nam infrastrukturu grade i sa njom upravljaju strane kompanije.
Коментари (3)
Оставите свој коментар