Uprkos brojnim protestima, blokadama saobraćajnica, nebrojenim dopisima Vladi i resornim ministarstvima, ćutanje je jedini odgovor koji dobijaju radnici Instituta "Dr Simo Milošević", čija je posljednja plata bila martovska. A već više od godinu traže samo dvije osnovne stvari, zarađeni novac i potpisivanje kolektivnog ugovora, koji je davno usaglašen sa nadležnima, ali ne i odobren od Vlade.

Institut Igalo nova faza

-k.m.

Početkom sedmice Institut je dobio od Opštine Herceg Novi pomoć od 27.500 eura, što je zakonski maksimum, a kako nam je kazala predsjednica sindikalne organizacije dr Marija Obradović, ta suma novca će poslužiti da se podijeli radnicima u stanju socijalne potrebe. Takvih je, kako je navela, mnogo.

– Niko ne traži pomoć, već zarađene plate. Ukoliko se nastavi ignorantski i bezidejni odnos Vlade prema jedinoj rehabilitacionoj ustanovi u Crnoj Gori u kojoj ima 56,5 odsto akcijskog kapitala, ustanova do jeseni, najdalje do Nove godine, naprosto više neće postojati – poručila je Obradović.

Istakla je da je odliv kadra toliki da ne mogu da opslužuju broj pacijenata kao ranije, što je, kako je kazala, najvidljivije na odjeljenju za nepokretne, dječijem i kardiološkom.

– Ove godine je otišlo devet sestara, a u posljednje dvije, čak 14, dva ljekara su nam otišla ove godine, a u posljednje dvije, pet. Niko nije došao na njihova mjesta iako su konkursi stalno otvoreni, jer nismo privlačni za rad kao ustanova. Primjera radi, na odjeljenju za nepokretne je svega 60 pacijenata, jer nemamo kadar, a s obzirom na to da su nam odlazak najavile još dvije sestre, znači da ćemo još više redukovati broj nepokretnih pacijenata, na 40. To znači da će ljudi nakon moždanog udara biti smještani po bolnicama, a onda umjesto na rehabilitaciju, biti puštani kućama sa neizvjesnim ishodom daljeg oporavka – objasnila je dr Obradović.

Iako je u drugoj fazi Instituta "Dr Simo Milošević" trenutno 500 gostiju, a u prvoj oko 180 pacijenata sa pratnjom, i dalje je neizvjesno kada će zaposleni primiti zarade za april, maj i jun. Račun je često u blokadi zbog cifre koja se kreće između 100 i 300.000 eura, dok dug prema radnicima varira oko cifre od šest miliona.

Prema riječima v.d. direktora, dr Sava Marića poslovanje bi u ovom trenutku bilo dobro da Institut nije preopterećen dugovima i tužbama radnika, zbog čega je račun konstantno u blokadi. Ovakva situacija izrodila je još jedan problem, osipanje kadra.

– Zbog manjka medicinskog ali i sveg drugog kadra soliter nismo mogli da otvorimo. U prvoj fazi otvoreno je šest spratova i to je maksimum koji kadrovski možemo da pokrijemo, tako da je posjeta manja nego prošle godine. Novim odlascima srednjeg medicinskog kadra bićemo prinuđeni da smanjimo pozive prema pacijentima da dođu na rehabilitaciju, upozorava dr Marić.

Sve avansne uplate Vlade su vratili, no avansi nisu konačno rješenje.

– Jedno od rješenja je da Vlada otkupi akcije manjinskih akcionara i poveća udio u vlasničkoj strukturi, što bi po mom mišljenju bilo dobro. Drugi je novi tender za privatizaciju. Mi nemamo više vremena, kaže dr Marić.

Sa posljednjeg protesta radnika Instituta

-k.m.