- Radna sedmica u Crnoj Gori trenutno traje prosječno 42,8 sati, što nas svrstava među zemlje sa najdužim radnim vremenom u Evropi. Istovremeno, bilježimo najniži rast produktivnosti u regionu, prema analizi Svjetske banke. To jasno pokazuje da broj radnih sati ne garantuje rezultate; važno je kako je rad organizovan i koliko su zaposleni motivisani - kazala je Nišić za Bankar.
Prema njenim riječima, skraćenje radnog dana na sedam sati još je u fazi detaljnih analiza i konsultacija sa socijalnim partnerima.
- Sektori poput zdravstva, vojske i policije imaju specifičnosti koje zahtijevaju poseban pristup. Ne želimo univerzalno rješenje bez uvažavanja realnosti, već sistem koji je održiv i pravedan - dodala je ona.
Nišić podsjeća na iskustva Islanda, Njemačke i Velike Britanije, gdje su slične reforme pokazale da su radnici odmorniji, motivisaniji i produktivniji, dok prihodi kompanija uglavnom ostaju stabilni ili rastu. „Suština nije u tome da radimo više sati, nego da radimo pametnije i organizovanije", poručila je ministarka.
Psihološki aspekt
Psihološkinja Marica Stijepović ističe da se o mentalnom zdravlju zaposlenih u Crnoj Gori i regionu tek odnedavno ozbiljnije razgovara. „Poslodavcima je važna efikasnost, a postavlja se pitanje koliko je ona povezana sa zadovoljstvom i kako na nju utiče", kaže ona, prenosi Bankar.
Prema njenim riječima, u psihologiji „često dva i dva ne daju četiri". Zadovoljstvo poslom, naglašava, jeste povezano s boljim učinkom, ali ta veza nije jednostavna niti linearna. „Istraživanja pokazuju pozitivnu, ali umjerenu korelaciju između zadovoljstva i radnog učinka – što znači da veće zadovoljstvo doprinosi boljem učinku, ali nije jedini faktor koji ga određuje. Jedan od faktora svakako jeste radno vrijeme", objašnjava Stijepović.
Govoreći o inicijativi za sedmočasovni radni dan, ona upozorava da je važno da se toj temi ne pristupa brzopleto.
- Neki već kritikuju najavu ove mjere i nazivaju je populističkom, dok u nekim zemljama ovakvo radno vrijeme već postoji dodaje ona.
Stijepović podsjeća da nema mnogo istraživanja o ovoj temi u našem regionu, ali da u svijetu postoje studije koje pokazuju značajne koristi kraćeg radnog dana ili smanjenja broja radnih sati. „Jedna studija iz Velike Britanije pokazala je da prelazak sa standardne sedmice na kraću, bez smanjenja plate, donosi poboljšanja u mentalnom zdravlju, bolju ravnotežu privatnog i profesionalnog života, manje stresa", navodi ona. Sistematski pregled drugih istraživanja, kaže, ukazuje da veća kontrola nad radnim satima smanjuje rizik od depresije, stresa, iscrpljenosti i hroničnog umora.
- Međutim, efekti nijesu veliki u svim studijama – često su statistički značajni, ali skromni ili umjereni - ističe Stijepović. Dodaje da se u mnogim slučajevima skraćivanje sati dešava uz druge promjene, poput bolje organizacije posla, rasporeda i kontrole nad vremenom.
Govoreći o tome koliko bi sedmočasovni dan mogao da utiče na zaposlene, ona kaže da, koliko joj je poznato, nije istraženo kakav je njegov efekat u odnosu na osmočasovni. „Većina studija bavi se kraćim satima, fleksibilnošću, smanjenjem radnih sati sedmično ili povećanjem odmora, i njihovim efektima na mentalno zdravlje nasuprot dužim radnim danima i prekovremenim satima", pojašnjava ona.
- Radni dan u rasponu od šest do osam sati povezan je s nižim rizikom od depresije i anksioznosti nego dani preko osam ili deset sati. Ipak, vjerovatno su važniji osjećaj da imate vremena za privatni život i san, nego sama činjenica da radite jedan sat manje - dodaje psihološkinja.
Prema njenim riječima, efekti zavise od stresa i zahtjeva posla: „Ako su poslovi vrlo zahtjevni i stres visok, razlika od jednog sata može značiti mnogo. Ako je posao fleksibilan, a zahtjevi umjereni, razliku možda nećemo ni osjetiti."
Stijepović podsjeća i na savremeni izazov stalne dostupnosti: „Živimo u vremenu kada smo često dostupni nakon posla, bez obzira na to koliko se sati zahtijeva fizička prisutnost. Tu je potrebno pronaći balans, jer samo skraćenje neće uvijek značiti mnogo."
Upozorava i na rizik da sat manje rada može značiti veći intenzitet. „Ako isti obim posla ostane, a povećava se tempo i smanjuju pauze, efekat može biti veći pritisak, umjesto većeg osjećaja kontrole nad poslom i slobodnim vremenom", ističe Stijepović.
Komentarišući poređenje sedmočasovnog dana i četvorodnevne radne nedjelje, ona navodi istraživanje sprovedeno u Australiji, Kanadi, Irskoj, Novom Zelandu, Velikoj Britaniji i SAD-u, u kojem su zaposleni, nakon prelaska na kraću sedmicu bez smanjenja plata, prijavili manje iscrpljenosti, bolje mentalno i fizičko zdravlje i veće zadovoljstvo poslom.
- Ipak, ne postoje naučni dokazi da je jedan model nužno bolji od drugog ili da značajnije utiče na dobrobit zaposlenih. I sedmočasovni dan i četvorodnevna nedjelja mogu povećati produktivnost i zadovoljstvo zaposlenih, kao i donijeti bolji balans između posla i života. Za neke profesije, naročito u zdravstvu, uvođenje rasporeda u kojem se ne radi jedan dan jednostavno nije izvodljivo. Izbor zavisi od specifičnih potreba i ciljeva organizacije i zaposlenih - zaključuje Stijepović.
Oprez zbog ekonomskih izazova
Iz Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) ranije su poručili da da ideja o skraćivanju radnog vremena može izgledati kao korak ka boljem kvalitetu rada, ali upozorava na širu ekonomsku sliku.
- Naša ekonomija već se suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage, niskom produktivnošću i brojnim strukturnim problemima. U tom kontekstu, jednostrana mjera poput skraćenja radnog dana, bez paralelnih aktivnosti za povećanje efikasnosti i modernizaciju poslovnih procesa, može dovesti do suprotnih efekata – pada aktivnosti i dodatnog pritiska na poslodavce i javne finansije - navodi UPCG.
Poslodavci ne osporavaju potrebu za boljim uslovima rada i fleksibilnošću, ali smatraju da je ključno realno sagledati kapacitete privrede i izbjegavati dodatna opterećenja.
- Umjesto administrativnog nametanja skraćenog radnog vremena, fokus bi trebalo preusmjeriti na optimizaciju javne uprave, unapređenje obrazovanja i cjeloživotnog učenja, suzbijanje sive ekonomije i modernizaciju poslovnih procesa - poručuju iz Unije.
Dodaju da su kraći radni aranžmani ili rad od kuće već prisutni na tržištu rada, kao rezultat dogovora zaposlenih i poslodavaca. „Takve prakse treba afirmisati, ali ne kao obavezu, već kao opciju koja, uz niz drugih, može donijeti dobre rezultate", zaključuje UPCG.
