To je poručeno tokom podkasta o mentalnom zdravlju mladih, koji je nevladina organizacija (NVO) Prima realizovala u okviru projekta - Mentalno zdravlje je važno - uz finansijsku podršku Ambasade Australije. Podcast je moderirala Aida Perović, direktorica NVO Prima.

Psihijatrica i načelnica Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore dr Tea Dakić je kazala da se mentalno zdravlje često svodi na - ličnu slabost" ili privatnu stvar pojedinca, iako su društveni faktori presudni.

- Kad govorimo o mentalnom zdravlju, ne možemo ga odvojiti od društva u kojem živimo. Ekonomska nesigurnost, nestabilne političke i društvene prilike, pritisak uklapanja i nedostatak podrške sve to direktno utiče na psihičko stanje mladih - istakla je Dakić.

Ukazala je da podaci iz dostupnih istraživanja pokazuju da je u posljednjih deset godina zabilježen porast poremećaja mentalnog zdravlja od oko 30 odsto, uz rast anksioznosti za oko 60 odsto i depresivnosti za 40 odsto.

- Iako Crna Gora nema dovoljno sistemskih podataka domaći kontekst donosi i dodatne rizike. Živimo u društvu u kojem se od mladih očekuje da se prilagode, da ne 'talasaju', da se uklope u zadate obrasce, često na štetu sopstvene autentičnosti - navela je Dakić.

Prema njenim riječima, jedan od najizraženijih problema je osjećaj usamljenosti.

- Iako većina mladih dugo živi u okviru porodice, to ne znači da imaju emocionalno podržavajuće odnose. Usamljenost o kojoj govorimo nije fizička, već emotivna, osjećaj da te niko ne razumije, da nemaš s kim da podijeliš ono što te muči - objasnila je Dakić.

Paradoks savremenog doba, kako je dodala, jeste da su mladi istovremeno najpovezanija i najusamljenija generacija.

Sagovornice su ukazale i na manjak emotivne pismenosti, koja se u našem društvu gotovo uopšte ne njeguje.

- Emocije se ne uče. Ne znamo da imenujemo ono što osjećamo, da razlikujemo tugu od bijesa ili povrijeđenost od mržnje. Bez tog jezika emocija, ljudi ne znaju ni da se povežu, ni da potraže pomoć - navela je Dakić.

Psihološkinja Anđela Žarić posebno je naglasila uticaj savremenog digitalnog okruženja.

- Mladi danas provode ogromnu količinu vremena na društvenim mrežama, koje su postale centralno mjesto njihovog društvenog života. To nije samo prostor zabave, to je mjesto gdje oni komuniciraju, uče, informišu se i traže pripadnost. Problem nastaje kada se život upoređuje sa nerealnim prikazima drugih ljudi - kazala je Žarić.

Istovremeno, kako je ukazala, mladi su svakodnevno izloženi velikoj količini uznemirujućih informacija: ratovima, nasilju, humanitarnim katastrofama i klimatskim promjenama, često kroz sirove video-snimke.

- Djeca i mladi danas u realnom vremenu gledaju bombardovanja, stradanja i nasilje. O tim temama se rijetko razgovara, a posljedice po njihovu psihu su ogromne - upozorila je Žarić, dodajući da mladi nemaju prostor ni riječi da izraze strah, tugu i nemoć koje osjećaju.

Pjesnikinja, učenica i vršnjačka edukatorka Sofi Vidić, istakla je da se problemi mladih često banalizuju.

- Kada kažemo da nam je teško, najčešći odgovor je da nemamo razloga za brigu i da je naš posao samo da učimo. Ali to jednostavno nije tačno - rekla je Vidić.

Prema njenim riječima, mladi imaju jednako složen unutrašnji svijet kao i odrasli, ali se rijetko shvataju ozbiljno.

Govoreći o školi, Vidić je naglasila da se učenici najčešće obraćaju psiholozima i pedagozima tek kada se pojavi problem u ponašanju.

- Psiholog u školi se doživljava kao kazna, a ne kao podrška. Rijetko ko ide da bi razgovarao o tome kako se osjeća - kazala je Vidić.

Kao način nošenja sa sopstvenim teškim iskustvima, Vidić je pronašla pisanje,a poezija joj je pomogla da preživi period u kojem se osjećala neshvaćeno i usamljeno.

- Pisala sam jer nisam imala kome da kažem kako se osjećam. Tek kasnije sam shvatila koliko tih pjesama imam i koliko su one svjedočanstvo tog perioda - navela je Vidić, dodajući da joj danas znači kada se drugi mladi prepoznaju u njenim stihovima.

U razgovoru je posebna pažnja posvećena i temi seksualnog nasilja, koje je i dalje snažno tabuizirano, naročito kada se dešava u online prostoru.

Žarić je upozorila je da su nepoželjne poruke, dijeljenje intimnih sadržaja bez pristanka i digitalno uznemiravanje među mladima veoma česti.

- O ovim stvarima se ne govori dovoljno, a posljedice su ozbiljne od narušenog samopouzdanja do teških trauma i suicidalnih misli - istakla je Žarić.

Sagovornice su se saglasile da je ključno govoriti o pristanku, granicama i zdravim odnosima, kao i da je neophodno uključiti porodicu i školu u pružanje podrške. Takođe je naglašeno da mentalna higijena ne znači savršen život, već uvođenje malih, svakodnevnih rutina koje pomažu u regulaciji stresa i osjećaja nesigurnosti.

Dakić je pojasnila da rutine daju mozgu osjećaj sigurnosti.

- Kada nemamo kontrolu nad velikim stvarima u životu, važno je da imamo kontrolu nad malim - objasnila je Dakić, dodajući da briga o sebi, boravak u prirodi, ograničavanje izloženosti stresnim sadržajima i njegovanje odnosa predstavljaju osnovu mentalnog zdravlja.

Zaključna poruka razgovora bila je da mladi danas sve više prepoznaju sopstvene potrebe i granice, ali da im je za to potrebna podrška okruženja.