Kada je Skupština Crne Gore prije 15-ak dana, tačnije 29. decembra 2021. godine, glasovima vlasti i opozicije usvojila zaključke interpelacija za razrješenje tri ministra u Vladi Zdravka Krivokapića, i to Vesne Bratić, ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta, Đorđa Radulovića, ministra vanjskih poslova, i Aleksandra Stijovića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, mnogi su očekivali da će oni biti i razriješeni, ali se to nije desilo. Ministri nastavljaju uredno sa radom, jer, kako za "Dan" pojašnjava profesor prava i bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić, premijer je iskoristio pravne praznine u Ustavu, propisane u članu 108, odnosno 105, koji tretiraju pitanje interpelacije, odnosno pitanje ostavke i razrješenja. Mitrić takođe ističe da i poslije takve premijerove odluke da ne želi da izvrši zaključke Skupštine i predloži razrješenje tri ministra, da je opet Skupština na potezu i da jedino ona može da potencira dalje ta pitanja i upozori premijera da postupi po glasovima, odnosno želji većine poslanika.

– Prema članu 108 Ustava Crne Gore, propisan je institut interpelacije, kojim se pretresaju razna pitanja iz domena rada Vlade. Predlog za interpelaciju može podnijeti najmanje 27 poslanika i to u pisanom obliku i mora biti obrazložena. To se šalje Vladi, koja je dužna da na interpelaciju odgovori u roku od 30 dana od dana prijema. Po mom ličnom sudu, taj institut je potpuno ovlaš riješen. Ta odredba je puna pravnih praznina, jer, nije riješeno pitanje ko razmatra interpelaciju kad podnosioci dobiju odgovor od Vlade, ko je usvaja i kakve su posledice interpelacije. Takođe, nije riješeno ni šta može biti predmet interpelacije, jer u prvom stavu člana 108 Ustava stoji pretresanje određenih pitanja o radu Vlade – to je tako opšte postavljena norma da skoro ništa ne znači. Po praksi se u sklopu toga podrazumijeva i da se može pretresati i rad pojedinih ministara, kao što je bio slučaj i sa ova tri ministra – Stijovićem, Bratićkom i Radulovićem – kaže Mitrić.

On podsjeća da je Skuština ta pitanja razmatrala i apsolutnom većinom usvojila sve tri interpelacije.

– Lično mislim da je premijer iskoristio ovakvu jednu situaciju, jer je pitanje interpelacije ustavno-pravno nedorečeno. I onda on sad koristi svoja olašćenja iz člana 105 Ustava "Ostavka i razrješenje", čiji prvi stav kaže da Vlada i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku, dok se u drugom stavu navodi da se ostavka predsjednika Vlade smatra ostavkom cijele Vlade, a treći član (koji premijer i koristi) glasi da predsjednik Vlade može predložiti Skupštini da razriješi člana Vlade. Znači, nije u obavezi, pa tako ja, jezičkim, logičkim, sistematskim i ciljnim tumačenjem dolazim do zaključka da to što su ta tri pitanja razmatrana na Skupštin, zapravo i nije konačna odluka Skupštine. Tri ministra nisu razriješena već, kao i do sada, nastavljaju sa radom. Premijer je na zaključke Skupštine javno rekao da neće razriješiti nijednog ministra – kaže Mitrić.

On podsjeća i da kad je bila halabuka oko ministra pravde Vladimira Leposavića, sredinom juna prošle godine, premijer je napisao predlog za njegovo razrješenje i to je izglasano u Skupštini. Navodi i da je u tom slučaju Krivokapić iskoristio pravne praznine u članu 108 Ustava koji tretira interpelaciju, pa postupio po članu 105 stav 3 i sve je to tako prošlo.

– I sad bi se sa pravom mogle uputiti kritike premijeru zašto skoro sedam mjeseci ne predlaže Skupštini novog ministra pravde, šta čeka. Jer je onda to razriješenje bilo bez efekta, osim da ga se otarasi ili dodvori nekome... Ako ga je razriješio, on je morao u roku od 30, a najdalje 60 dana da predloži novog ministra. Jer, Ministarstvo pravde je fabrika zakona,i to je jedno od najvažnijih ministarstava, ako ne i najvažnije. Zato tvrdim da je lijek za ovu situaciju na Skupštini. Jedino njoj, odnosno većini koja je glasala za tri interpelacije, preostaje da upozori predsjednika Vlade da učini dvije stvari – prvo da predloži izbor novog ministra pravde, i drugo da predloži razrješenje ova tri ministra jer su za to i poslanici glasali. To je jedini pravni lijek. Znači, opet je na potezu Skupština. Nema ko drugi. To se u pravu zove ping-pong. Jer, ne može Ustavni sud, on tu ništa ne može da uradi, jer on ne daje mišljenje i ne naređuje, već utvrđuje ustavnost.... – tvrdi Mitrić.

To je, kako kaže, neka vrsta opomene od strane Skupštine.

– Ne može ni premijer dovijeka tako – zaključuje Mitrić.