Radulović / -SRDJAN BOLJEVIC

Radulović: Za Krivokapića je ostavka časnija od smjene

Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore prof. dr Branislav Radulović smatra da su pred poslanicima Skupštine Crne Gore samo dvije opcije – skraćenje mandata parlamentu ili izbor manjinske vlade.

On je u intervjuu za "Dan" rekao da bi u demokratskim i stabilnim društvima vjerovatno bila izvjesnija opcija prijevremenih izbora, ali bi oni u ovom trenutku, kako smatra, dodatno usporili neophodne reforme i EU integracije.

U trenutku kada vlada premijera Krivokapića evidentno nema podršku u Skupštini, što i sam premijer priznaje, koje su moguće opcije koje bi bile saglasne sa Ustavom?

Shodno Ustavu, postoje samo dvije neupitne opcije. Prva je da nakon što, u skladu sa čl. 107 Ustava, Skupština izglasa nepovjerenje Vladi, postojeći saziv Skupštine skrati sebi mandat, čime bi se stvorili uslovi da se zakažu prijevremeni parlamentarni izbori. Druga opcija je da se nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi, u istom sazivu Skupštine, od strane postojeće ili neke druge parlamentarna većine obezbijedi dovoljan broj potpisa kako bi se pristupilo izboru novog mandatara koji bi predložio novi saziv Vlade.

Koja je od te dvije opcije po vama bolja?

To nije pravno već političko pitanje, jer su obje opcije legitimne i rješenje zavisi od odluke samog parlamenta. U demokratskim i stabilnim društvima vjerovatno bio bila izvjesnija opcija prijevremenih izbora.

Međutim, izbori traže poceduru i vrijeme, što bi na najmanje pola godine dodatno odložilo izbor vrhovnog državnog tužioca, četiri ugledna pravnika u Sudskom savjetu, kao i izbor sudija Ustavnog suda. Dodatno, tu je i potreba da se inovira izborno zakonodavstvo. U uslovima raspisanih prijevremenih parlamentarnih izbora zasigurno se ne bi moglo računati da se ostvari dvotrećinska ili tropetinska većina potrebna za izglasavanje nosilaca pravosudnih i drugih ustavnih funkcija. Takav scenario bio bi vrlo nepovoljan za već sada vrlo narušenu institucionalnu krizu u organima pravosuđa i tužilaštva, a samim tim Crna Gora ne bi mogla računati na dobar budući izvještaj EK.

Obezbijediće većinu za gašenje v.d. stanja

Vjerujete li da je u ovom sazivu moguće obezbijediti većinu koja će deblokirati institucije koje su već duže u v.d. stanju?

Ukoliko bi preovladala opcija da se konstituiše manjinska, prelazna, tehnička ili neka druga forma buduće vlade, a samim tim da se ne ide na opciju prijevremenih izbora, vrlo je izvjesno da bi se moglo doći do većine u Skupštini od minimum 49 poslanika, koja bi omogućila da se deblokira pregovarački proces, posebno za kritična poglavlja 23 i 24, koja su presudna za uspostavu vladavine prava, na čemu insistira EU. Naravno, neophodno je da se prethodno otvori društveni dijalog koji ne bi obuhvatao samo nosioce političkih i partijskih funkcija, kao i da se afirmišu pravi kandidati za nosioce ovih vrlo značajnih i odgovornih funkcija. Takođe, bilo bi veoma dobro kada bi se na čitav proces gledalo sistemski kao na cjelinu, kako se ukupna društvena energija ne bi trošila na parcijalna ili instant rješenja.

Kako taj proces mog pomoći, ili u njemu eventualno odmoći, još uvijek aktuelna vlada i njen premijer?

Umjesto da ubrza proces EU integracija, postojeći saziv Vlade, nažalost, doveo je do njegove blokade. Bez obzira na njeno vidno marketinško nastojanje da sebi obezbijedi pridjev evropska, ona je i na unutrašnjem i na spoljnoom planu po tom pitanju prepoznata je kao "stagnirajuća".

Što se samog premijera tiče, u trenutku kada je sa 41 glasa podrške u Skupštini došao u poziciju da ga podržava nešto oko 10 odsto ukupnog broja poslanika, on ima dvije opcije. Prva je da istrajava ne tezi o "najboljoj vladi u istoriji" i da tu tezu brani u Skupštini vjerujući da će dobiti potrebnu većinu. Druga je da, kao što bi to uradio svaki predsjednik vlade u zemljama zapadne demokratije, shodno članu 105 Ustava, podnese ostavku. Bio bi to častan potez, čime bi i sebe i članove svog kabineta poštedio vrlo neprijatne rasprave o povjerenju u Skupštini. Tim činom bi, makar simbolično, pomogao da se ubrzaju politički procesi i da se težište odlučivanja prenese na Skupštinu, koja bi se vrlo brzo morala opredijeliti za jednu od dvije naprijed navedene opcije – izbori ili nova vlada.