Prema zvaničnom izvještaju pacijenti ispaštaju zbog izostanka kontrole, koji je Vlada usvojila prethodnog mjeseca, 3.796 pacijenata se žalilo na zdravstvene ustanove, a javnost do danas ne zna šta je tim povodom preduzelo Ministarstvo zdravlja. Najveći broj žalbi odnosi se na uslove i liječenje u Domu zdravlja Podgorica, čak 2.403, i Klinički centar Crne Gore 712.

Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovarali na pitanje šta su preduzeli povodom velikog broja žalbi pacijenata na rad osoblja i zdravstvenih ustanova, pogotovo u Domu zdravlja Podgorica i KCCG. Takođe, zanimalo nas je i u koliko je slučajeva utvrđeno da li su prigovori opravdani, te da li je tim povodom bilo kontrola rada ustanova. Istog dana, pitali smo i rukovodstvo Doma zdravlja Podgorica šta su preduzeli zbog 2.400 prigovora pacijenata i da li kontrolišu rad svih službi. Odgovore, takođe, nijesmo dobili. I iz Kliničkog centra su u više navrata apelovali da dio pacijenata ne treba da se upućuje u bolnice i da se na taj način opterećuju njihovi resursi.

Sa druge strane, predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardzić kazala je povodom ogromnog broja žalbi da je potrebno napraviti sistemsku analizu iz koga razloga se pacijenti u ogromnom broju upućuju u bolnice, dok specijalističke ambulante u domovima zdravlja nijesu opterećene.

– Treba vidjeti koliko pacijenata i na osnovu čega dobija upute za KCCG i druge bolnice. Postoji ogromno optrećenje specijalističkih ambulanti u bolnicima i to dovodi do nezadovoljstva i čekanja. Treba uspostaviti kontrolu sistema kvaliteta u zdravstvenim ustanovama i uvesti protokole po kojima treba da radi medicinsko osoblje. Crna Gora svoj sistem zdravstva usmjerava ka liječenju, a ne preventivi, što je još jedan od problema – kaže Popović Samardzić za „Dan“.

Iz nevladine organizacije CAZAS su saopštili da godinama unazad postoji problem velikih lista čekanja, i kasnih termina za preglede specijalista, što dovodi do opravdanog nezadovoljstva građana.

– To je problem sa kojim nikako da se izađe na kraj. Ako na to dodamo i kovid-19 okolnosti jasno je da je pacijentima put do zdravstvene usluge duži. Podsjećamo da je svakom pacijentu Zakonom o pravima pacijenata garantovana blagovremena zdravstvena zaštita i da je sistem u obavezi da istu obezbijedi blagovremeno, potpuno i bez odlaganja i kašnjenja. Koliko god da se dio dijagnostičkih procedura rješava ugovorom sa privatnim zdravstvenim institucijama, neophodno je imati plan i za situacije kada dođe do kvara ili nedostatka materijala za rad. Svi pacijenti kojima nije omogućen blagovremeni pristup zdravstvenoj zaštiti treba da podnesu prigovor zaštitniku prava pacijenata jer jedino na taj način možemo zaista, kroz analize, da vidimo čime su nezadovoljni. U odnosu na informacije dostupne u medijima, broj prigovora je mali i nije orijentisan na ono što se ističe kao problem – kažu iz CAZAS-a.

Studija Svjetske zdravstvene ogranizacije urađena u primarnoj zdravstvenoj zaštiti 2020. godine pokazala je da hronični pacijenti, prevashodno dijabetičari, osobe sa kardiovaskularnim oboljenjima i visokim krvnim pritiskom ne dobijaju adekvatnu medicinsku zaštitu i terapiju u domovima zdravlja zbog čega dolazi do optrećenja bolničkih kapaciteta.

– Studija je urađena na primjeru koliko se efikasno zbrinjavaju pacijenti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koji boluju od hipertenzije (povećanog krvnog pritiska), dijabetesa i ostalih hroničnih stanja. Na osnovu toga je ustanovljeno da zbog neadekvatnog zbrinjavanja na primarnom nivou imaju visok procenat hospitalizacija koje su mogle da se izbjegnu, pod uslovom da je primarna zdravstvena zaštita blagovremeno i adekvatno reagovala. Postoji podatak da oko 37 odsto građana ima problem sa visokim krvnim pritiskom (hipertenzijom) i drugim hroničnim oboljenjima. Ako imate uvećano opterećenje hospitalizacijama od 40 do 80 odsto koje nije zbrinula primarna zdravstvena zaštita, onda je to veliki pritisak za bolnice. Oko 50 odsto ili više hospitalizacija za najosjetljivija stanja ambulantne njege moglo se izbjeći. Procjene o trenutnoj pokrivenosti uslugama naglašavaju ograničen obim primarne zaštite u otkrivanju rizika, prestanku pušenja i uslugama mentalnog zdravlja – navode u studiji.