Piše: Momčilo Pantelić
Najnoviji doprinos destabilizaciji dao je američki predsjednik Donald Tramp. Uskovitlao je i međunarodnu i domaću scenu, i ekonomski i politički.
Bezmalo je svim državama, drastično povećao carine (na listi se nije našla Rusija, a koja je pod sankcijama zbog invazije na Ukrajinu) što prijeti da izazove dugotrajne lomove na svjetskom tržištu. Obesnažio je pravilo "bolje je trgovati nego ratovati", i nagovijestio početak svjetskog trgovinskog rata.
U Americi je, pak, naložio obračun s neistomišljenicima. Uz pomoć Ilona Maska, masovno smjenjuje nepodobne mu funkcionere i službenike, ukida pojedina ministarstva, sasijeca fondove univerzitetima za koje je procijenio da su toliko otišli ulijevo, da su, po riječima njegovog potpredsjednika Džeja di Vensa "profesori postali neprijatelji".
Spoljnu i unutrašnju politiku spojio je u sklonosti ka autokratiji. Bolje se sporazumijeva s njenim nego s demokratskim liderima, a istovremeno je na domaćoj sceni pokazao, kažu poznavaoci, predoziranu samovolju, uz često osporavanje sudske i prenebregavanje zakonodavne vlasti.
Ujedno je lansirao i tezu da su druge zemlje izrabljivale Ameriku pa da je red da im carinama uzvrati. Ali, nije tako – baš ona je izrasla u najveću silu, pretekavši sve rivale, dok je sada sustiže samo Kina, dobrim dijelom upravo tijesnom trgovinskom i finansijskom, a prethodno i strateškom, saradnjom s njom.
Svim ovakvim pristupima podrio je stožere američke nadmoći, prebacuju mu hroničari. Narušio je spoljno povjerenje u funkcionalnost američkog sistema, oslabio veze s tradicionalnim saveznicima u Nato, i podrio poslovičnu nacionalnu superiornost u nauci.
U anketi časopisa Nejčer, čak 75 odsto američkih naučnika izjavilo da razmišlja da ode u druge zemlje, pretežno evropske, gdje politika ne ograničava istraživački rad. A Farid Zakarija je na Si-En-En konstatovao da Kina sve više preuzima proslavljene a sada uzdrmane modele vrhunskog obrazovanja Amerike, a ova od nje praksu nalik poraznoj "kulturnoj revoluciji".
Kina ne krije da popunjava prostor koji je upraznila Amerika. Sada smo direktni rivali za preoblikovanje međunarodnog trgovinskog poretka, poručuju iz Pekinga, predstavljajući se i kao šampioni i zaštitnici globalizovane ekonomije.
Ima šansu i Evropa, iako djeluje skrajnuto u nadmetanjima SAD, Rusije i Kine. Raspolaže društvenim sistemom, koji je atraktivniji od onih u sve tri sile, smatra Andrea Rizi u Paisu. Njena demokratija može da inspiriše mnoge, dodaje, uz napomenu da joj je potrebna modernizacija, jačanje vitalnosti i samopouzdanja. Jesmo, kaže, stari i puls nam je oslabio ali navire nam svježina koja će nam preporoditi atrofirane organe.
To osvježenje su joj upravo ubrizgali studenti iz Srbije, koji na biciklima nose nadu da ona može da im pomogne u borbi protiv autokratije, a za vladavinu prava. Ništa više ne može da ostane isto – i njihov je poklič.
Izrasli su u novu lokalnu političku silu, mimo sistema a za njegovo osposobljavanje da u njemu svako radi u skladu sa ustavnim i zakonskim nadležnostima. Pedaliraju ka Strazburu i tamošnjim evropskim institucijama, da od njih izdejstvuju više razumijevanja za svoje napore da demokratizuju Srbiju.
Trampovim akcijama su slični samo u težnji da istumbaju poredak. Od njega se razlikuju najupadljivije po tome što nemaju lidera, niti priznaju da je bilo koji lider važniji od nezavisnog rada institucija. Nisi nadležan, poručuju ovdašnjem, dok traže da pravosuđe nadležno osudi sve, pa i one na visokim položajima, za korupciju, nestručnost, ugrađivanje i svakojake druge zakulisne radnje koje su, kako se osnovano sluti, dovele do tragedije u Novom Sadu.
Nadam se da će ovdašnja buntovnička studija doprijeti, svakako neformalno, do tamošnjih sudija. Čisto da znaju da ih podržavamo i vjerujemo u neprikosnovenost ljudskih prava. I da smo za stabilnost bez stabilokratije.
Ovdašnji lider najavljuje da će se uskoro sresti s Trampom. Vjerujem da će potanko razmijeniti iskustva u načinu vladavine i postupcima prema neistomišljenicima.
Obojici su trn u oku buntovni studenti kao i EU. A kao njima za inat, kolone naših studenata na dva točka upravo krstare Evropom. I poručuju i jednom i drugom da im je bolje da bolje prostudiraju evropski način vladanja i primijene ga i tamo i ovdje. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog činjenice da svijet ostaje na studentima kao budućim vladarima. I tamo i ovdje.
novimagazin.rs
(Autor je spoljnopolitički komentator)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
