Piše: Momčilo Pantelić

 

Na državnim nadleštvima zastave su na pola koplja, a istovremeno mu se učestalo spočitava da procesom prenosa vlasti ne rukovodi on, već "lider iz sjenke".
Izbornom slavodobitniku, svakako, ne prija takva atmosfera, u kojoj posle pobjede nad Kamalom Haris (60) doživljava da se vijore simboli nacionalne tuge i lansiraju osporavanja njegove spremnosti za preuzimanje kormila države. Ali, nije tu bila riječ o njegovoj sudbini već o dva čovjeka, od kojih je jedan razgalio uspomene na časno obavljanje funkcije a drugi rasplamsao maštanja o zgrtanju bogatstva.
Zastave su spuštene na pola koplja da bi se odala počast nedavno preminulom legendarnom predsjedniku Džimiju Karteru (100) a kao "lider u sjenci" je viđen multimilijarder Ilon Mask (53) koji je donacijama i propagandom na svojoj društvenoj mreži X, bitno doprinio trijumfu Trampa tako da sada uživa njegovo maksimalno povjerenje. Između Kartera i Maska ne postoji nijedna sličnost, a razlike među njima su ogromne, kao između plantaže kikirikija bivšeg predsjednika i fabrike automobila Tesla "prvog prijatelja" budućeg predsjednika.
Poređenje njihovih života se, ipak, uklapa u priču o izuzetnim pojedincima. Koji, i kad ostvare vrhunac u svojim karijerama, sebe tjeraju u poduhvate na nepoznatim terenima da bi vanredno isprobali svoje mogućnosti.
Iako je bio relativno nepoznat guverner Džordžije, Karter je pobijedio na predsjedničkim izborima i 1977. postao šef države, prije svega zato što su građani u njegovim visokim etičkim vrijednostima vidjeli izlaz iz moralnog posrnuća u kovitlacu vijetnamskog rata i afere Votergejt. Najviše se ponosio pregnućem za mir što, kako je rekao, za cio njegov mandat Amerika "nije bacila nijednu bombu, niti ispalila ijednu raketu".
Ali, tada su planetom buktali lokalni ratovi, pa mu je pacifizam uzet kao mana, pa je to, uz rastuću inflaciju, doprinijelo da ne bude reizabran. Ocjenjivan je i kao jedan od najneuspješnijih predsjednika SAD, ali je taj neslavan politički kraj, postepeno prerastao u globalnu slavu. Humanitarnim i akcijama za mir (a isposlovao je i kratkotrajno primirje u BiH) stekao je zvanje "najboljeg bivšeg predsjednika" i dobio Nobelovu nagradu.

Prerano je, reklo bi se, bio u pravu dok je bio na vlasti. Po odlasku s nje, ličnim inicijativama je učinio toliko dobrog za svijet, da ga sada eksperti preporučuju kao uzor svima – šta da rade kad zglajzaju.
Mask je druga priča. Kad je postao najbogatiji čovjek na svijetu (imovina oko 300 milijardi dolara) osladilo mu se da se svom snagom uskoči u zvaničnu politiku. Odmah je počeo da se ponaša kao da sve zna o njoj, poistovjećujući je, uglavnom, s profitabilnom kompanijom, čemu je sklon i Tramp.
Ubrzo se toliko uznio da je krenuo da preuređuje svijet, tačnije da neke saveznice treba da promijene vlast. Prije svega da socijaldemokratska stremljenja zamijene ultradesničarskim, pa je to preporučio Njemačkoj, Britaniji, Kanadi…
Zasuo je svijet brzometnim zapaljivim porukama, konstatovao je Vašington post. Američka spoljna politika je u rukama predsjednika, ali mu se, i prije stupanja na dužnost, Mask ispostavio kao njegova razmahana "desna ruka".
Na djelu je "Trampomuskovija" – upozorava Timoti Snajder, iz bečkog Instituta društvenih nauka. Ovaj ekspert, ujedno i profesor na Jejlu, u Gardijanu objašnjava da je kovanicu od prezimena američkog milijarderskog tandema, sročio tako jer ga najavljena Trampova ekipa podsjeća na svojevremenu Moskvu, kad je Boris Jeljcin bio okružen mlađim, vrlo aktivnim i ambicioznim oligarsima.
Hroničari proriču da "Trampomuskovija" neće dugo potrajati. Pre svega zbog nazirućeg sukoba interesa, jer će Mask biti zadužen za rezanje budžetskih troškova, dok će se istovremeno starati za povećavanje vajde svojih firmi, koje su uveliko umrežene i u tokove državnog novca. Uz to, kažu, teško je održiva veza između dva tako izrazita egocentrika, od kojih nijedan ne podnosi da bude u nečijoj sjenci.
Bude li takvog razlaza, preporučljiva je Karterova formula – kako si znao da dospiješ do vrha, tako treba da znaš i da s njega mirno siđeš. Tu demokratsku osobinu, međutim, dosad nije pokazao novopečeni tandem.
Mask u biznisu nije ni bio u takvoj iznudici, a Tramp do danas nije priznao da je prošle izbore izgubio. Dok ovaj tekst ide u štampu, u Vašingtonu treba da se ozvaniči sadašnja Trampova pobjeda.
Istog datuma prije četiri godine, Trampove pristalice su pokušale da ga nasilno proglase pobjednikom izbora koje je tada izgubio od sada odlazećeg Džoa Bajdena (82). Ovog puta se očekuje miran prenos vlasti, tako da će predsjednik SAD prvi put, koliko se pamti, postati čovjek koji priznaje izbore samo ako on pobijedi.
Ovdje se od njega, takvog, zvanično očekuje da pokaže više razumijevanja za Srbiju. Prepoznaće da i mi imamo verziju "Trampomaskovije", suvlašće vladara i bliskih mu tajkuna od čijih se prezimena ne može napraviti u razumljiva kovanica.
U međuvremenu, ne samo Amerikanci nego i praktično cio svijet priželjkuje lidere koji će biti bolji od sadašnjih. Da budu mirotvorni i skromni kao Karter, a da građanima posao cveta kao Masku. U to se uklapa i bunt naših studenata koji za početak skromno traže da procvjetaju institucije, shodno zakonskim nadležnostima…

novimagazin.rs

(Autor je spoljnopolitički komentator)