Piše: Milisav S. Popović
Imajte na umu, iako bihevioristički pristup raspolaže sa devet numeracija, podvrsta je značajno više... nastaju intra-kohabitacijom i mobilnom hibridnošću osnovnih tipova (lagano prelaze iz jednog oblika u drugi). Ovdje smo da vidimo osnovne grane nakaznih stvorova.
Krećemo od empatičnog predatora. Fosilni i osnovni tip mamuta među psihopatama.
Simulira osjećanja lakoćom lastinog hira (hitro preuzima i oponaša emociju koja mu je u toj situaciji "zadatkom" najprivlačnija, ili (preciznije) koja mu je psiho-penetracijom najsvrsishodnija). Reprodukuje empatiju do nivoa koji nadilazi glumu i vježbu. Elem, empatični predator po komandi može da uđe u stanje "emotivne privrženosti sagovorniku", ali ne zato što "osjeća", već zato što "zna da će mu to otvoriti vrata". Koja i kakva?... Često ostaje bez opravdanog razloga. Cilj je, međutim jasan, uništiti drugu stranu u dugim, po nesretnika neosjetnim koracima.
Empatični predator uvijek prati pogled sagovornika, oponaša ton, koristi čovjekovu ranjivost kao oruđe, spreman da zaplače po komandi.
Kad dobije šta želi (a to je ona čuvena "emocionalna zavisnost" nasukana o povjerenje) ne bježi – već ostaje da sa distance posmatra kako žrtva vene u svojoj muci. Pri tom, prilikom "prikazivanja ljubavi i brige – konstantno ubaca "otrov" u vidu opomena, optužbi i verbalnih zamki, koje vremenom postaju monstruozne.
Snaga empatičnog predatora se isključivo zasniva na opsjeni da ti povjeruješ u njegovu ljudskost.
Dočim, njegova osnovna slabost nikada ne leži u loše "odigranim koracima" – već u postprodukciji... ako druga strana nekim čudom preživi, strah od zaslužne kazne učini da bježi, da se povuče i gradi pred drugima iluziju "skrhane" i brigom ophrvane osobe.
Sledeći je parazitski romantičar. Krnja i kužava vrsta u biheviorističkim ogledima.
Nalik leptiru koji sleti samo na svjetlo koje ga grije – traga za onim osobama koje nose miris izuzetne duševne i tjelesne privlačnosti. Uvijek traži vezu, ali ne da bi volio, već da bi crpio. Od samog starta lova – počinje da stvara bajku, idealizuje partnera, izgovara rečenice prepune soka magije, samo da bi te uvukao u orbitu svoje potrebe.
Kad osjeti da je čeljadetova toplina iscrpljena, da se nasrkao svih rijeka do samog korijena izvora krvi, odbaca nasukanu ljušturu – naglo se hladi, tražeći novi izvor energije. Pritom, nikada ne odlazi, sve dok ne bude siguran da je druga strana uništena do mjere da joj oporavka nema.
Imajte na umu, parazitski romantičar nikada nije zaljubljen u osobu, već u "refleksiju svoje moći" kroz tu osobu.
On ne voli tebe – već se nadima iz masti tvoje ljubavi.
Dođosmo i do trećeg tipa – kazneni arhitekt. Iako je po tehnici izopačenog djelovanja sličan prethodnom "ogledniku" – opisna platforma njegovih glagola zla je u samoj reprodukciji značajno drugačija. Kazneni arhitekt mora da "uništi ono što je potčinio".
I uvijek mora da ima više duša u svojim rukama (odjednom) – svežanj piladi u poluzatvorenoj čeljusti.
Kad osjeti da mu sagovornik počinje izmicati, da se samostalnost budi, kreće u seriju "psihičkih kazni": hladnoću, tišinu, prezir, poniženja... laži i satiranje.
Njegov cilj nije pobjeda, nego potvrda kontrole.
Ako odlazi, odlazi tako da razori, da iz tvog bola crpi posljednju dozu osjećaja da ćeš ga još dugo, dugo pamtiti.
Narcis sa empatijskim mimikrijama, četvrti stih u himni psihopatskih uloga.
Za razliku od klasičnog narcisa, ovaj tip posjeduje "kognitivnu emotivnu sintezu". Jak mehanizam koji podrazumijeva da psihopata razumije emocije drugih, ali ih ne dijeli (ne oponaša, ne podražava, ne reflektuje, ne odaje ni glasa...).
Kao glumac koji zna svaki čin predstave maestralno da odigra, ali nikad ne izlazi na scenu.
Koristi razumijevanje emocija da upravlja situacijom, da ovlada drugima... nazivaju ga i papetarom (lutkarom), jer su konci ušiveni u meso žrtve takvom suptilnošću izvezeni, kao lapidar koji brusi dijamant.
Jedina dvojba, kojoj i danas nema odgovora, glasi – šta mu je cilj, jer lutkari nemaju "šablon" ponašanja koji bi dozvolio da se izvede zaključak. Da li mu je svrha imati "marionete" tek tako, ili pak konstantna "kontrola" zarad nekih ciljeva, misije... ostaje na vama da prosudite.
Radi se o najmanje istraženom pojavnom tipu među psihopatama.
I eto ga. Brzo prođoše ova slova... a nama ostade neispričana priča.
No, ne brinite, poslednjih pet zaslužuju svoj posebni stubac.
Neka vam ovo bude orjentir kada se nađete u divljini među drugima... do sledećeg teksta, ostajte mi široki i dobri... ko dvorište bez ograda.
(Autor je književnik)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
