Piše: Milisav S. Popović
Opet, razumijem... Naišao je period vaše potrebe za ovakvim tipom kolumni.
Opravdano.
Iznenadila nas rotacija epoha koja je duboko ispraznila duševne i mentalne resurse... pa se traži bilo šta... samo da za mrvu obnovi.
I idemo dalje, naravno... samo što ćemo danas ići dalje, ali "korak unazad".
Aj u rikverac.
Vidjećete zašto.
* * *
Sjećate se, u više navrata smo napominjali da "glupost" nije zvanično dijagnoza. Nikada nije ni bila (nema je u medicinskom šifrarniku)... Iako je izuzetno očigledna i potencijalno destruktivna (kako kod individue, tako i po zajednicu) – jok more, moš slobodno da je praktikuješ... dozvoljena ti je potpuna sloboda da budeš glup.
Dok glupo čeljade "uživa" u svom stanju (ne boli ga, ne žulja, lagano je za nošenje), okolina je uvijek ona strana koja snosi posljedice. Problem nastaje kada je glupak izopačen... e to je muka brate – zli balavanderi.
No, zaustavićemo se... ova sličica je služila da otvorimo dublje album... jer, ubijeđen sam da niste znali, ali postoje mnogo gora stanja koja su "dozvoljena", a pobogu!, ne bi smjela.
"Sociopat" i "psihopat" (takođe) nijesu zvanične kliničke dijagnoze.
To su (prema kolokvijalnoj terminologiji) "forenzičko-profiličarski termini", nastali da bi se opisale različite nijanse antisocijalnog ponašanja.
Da elaboriramo i ponovimo, u forenzičkoj psihologiji se evidentiraju kao (nekliničke) pojave:
Psihopat se obično opisuje kao hladan, proračunat, šarmantan i potpuno lišen savjesti – neko ko ne osjeća krivicu jer mu emocionalni mehanizmi ne rade "na istoj frekvenciji" kao kod većine ljudi. Postoje teorije (još nedokazane) da takva struktura ličnosti nastaje usljed bioloških osnova (smanjena aktivnost amigdale, promjenama u prefrontalnom korteksu... i druge zajebancije). Nedokazano!
Sociopat se, nasuprot tome, vidi kao proizvod sredine. Neko ko ima "iskrivljen moralni kompas" usljed trauma, lošeg vaspitanja, nasilja, tegoba ili drugih ličnih/društvenih lomova.
Imajte na umu, sociopata zna što je ispravno, ali ga ne zanima.
Plastični primjer: psihopata će komšijsku mačku da mazi i mami dok je ne dovede do krova, a onda će da joj veže šapice i ćušne sa ivice (pritom će da uživa u prizoru sjedinjavanja mace sa pločnikom). Sociopata bi naišao na scenu, mahnuo psihopati – izvukao lopatu pa krenuo da mlati po jadnoj maci, ne bi li je dodatno raspljoštio.
Medicina bi na ovo rekla... "Ne znam baš... ovo je više posao za veterinara."
Zašto? Zašto je tako?!
Evo zašto (ne deri se!)... Svi zdravstveni sistemi, pa i ovi naši (po regionu), oslanjaju se na dva standardna međunarodna dokumenta: ICD-10 (Međunarodna klasifikacija bolesti Svjetske zdravstvene organizacije) i ICD-11 – novija verzija, koju će postepeno preuzimati sve države, pa i Crna Gora.
Ni u jednom od njih nema dijagnoze "psihopatija" ili "sociopatija".
Postoji samo: F60.2 – Disocijalni (antisocijalni) poremećaj ličnosti (pod kojim bi ovi opisi djelimično mogli pasti). Djelimično samo.
U suštini: medicina govori jezikom poremećaja/medicinskih poremećaja (faktičkih, bioloških pomanjkanja), a društvo govori jezikom etiketa i odgovornosti. Ovdje postoji veliki sukob – jer su se granice produbile, nešto iz "društva" mora da se uklopi unutar perpcepcije da određeni pojedinci plivaju u vakuumu, i nanose zlo iz potrebe (ili još gore, iz dosade).
I od svega ključno (iako se ne zna ko/šta je gore): psihopata se rađa, sociopata se pravi.
Dok psihopat planira, sociopat eksplodira.
Jednog kreiraju roditelji, drugog tešemo mi (društvo).
Obrni okreni, produkcija nakaza.
Eh...
Toliko za danas...
Za sledeći put ostavljam "potkategorije"... Biće tu zanimljivih klikera (od pikavaca do bombaša),
Do tada, molim vas... imajte samo jedno na umu....
Ne pljoštite mačke!
(Autor je književnik)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
