Piše: Ratko Kontić
"Otključane" forme dijaloga različitih tipova ljudi u Crnoj Gori ukazuju na njihov nivo lične i društvene socijalizacije i civilizacijskog nivoa, iako se radi o naizgled obrazovanim ljudima, očigledno je da politička i neke druge karakteristične pripadnosti potiru sve etičke i moralne principe i zakonitosti.
Pomenute "otključane" forme dijaloga, koje nijesu rezultat primjene tajnih mjera kontrole telefonskih razgovora, imaju glavnu osobinu organizovane akcije prikupljanja "operativnih" podataka, između ostalog i o zdravstvenom stanju čovjeka koji "operativcima" nije nikako bio po volji.
I tako čitamo "javlja Nermin, javlja Jevto" dok se "operativne" informacije sabiraju kod druga Boškovića, a on ih prosleđuje tamo gdje mora, tačno po "pravilima službe".
Onako samozadovoljno se raduje bliskom okončanju života čovjeka koji mu ništa loše nije uradio, osim što je prvi put u svom životu izašao na izbore i pobijedio društvenu organizaciju kojoj drug Bošković pripada.
Javlja Jevto, u ime partijske odgovornosti i posvećenosti i iščekivanju letalnog ishoda, ali i kao predsjednik Udruženja neurologa svoje domovine, član Evropske neurološke Akademije, delegat Skupštine Evropske neurološke Akademije, član Američke neurološke asocijacije i itd.
Jevto, kao pravi "operativac" primjenom teritorijalnog i linijskog metoda rada prikuplja "operativne" informacije i prosleđuje kome treba, odnosno u "obavještajni centar".
Pojedini "operativci" predlažu i mjere koje je Ivo Andrić apostrofirao u dijelu svog književnog opusa, pri tome ipak izbjegavajući izricanje kazne "nabijanja na kolac" već se diskretno predlaže drugi model, jednako drastičan, koji je takođe prikazan u "otključanim" formama dijaloga "operativaca".
I na kraju ili možda na nekom novom početku dolazimo do nekih mističnih dešavanja "na bazenu" i zaricanja da će se "čitava partija do smrti boriti" za svoj integritet, kakav god on bio. Dešavanja na bazenu su takođe dio "operativnih" informacija i izriče ih čovjek koji je na čelu partije, dok njegov kolega, dan ranije govori o "ličnim neprijateljima" u parlamentu.
Mladi čovjek na čelu partije, ne slučajno odabran od strane bivšeg predsjednika, kako sam kaže "iz jedne prosječne porodice, čiji je otac ostao bez posla, sa penzijom od 250 eura" u kompaniji diskutabilnog tranzicionog biznismena bliskog partiji na čijem je on čelu.
Njegova rečenica "jedina satisfakcija za mene će biti kada vidim leđa ovima koji su sada na vlasti, kada ih vidim u političkoj prašini i kada vratimo Mandića, Kneževića i sve ostale neprijatelje Crne Gore u onaj boks u Skupštini Crne Gore koji njima pripada" govori da je i nova generacija političara DPS utemeljena u onoj političkoj doktrini "neprijatelja i izdajnika" koja je postavljena od njihovog bivšeg predsjednika još 1996. godine. I to je velika šteta.
Njegov "hajdučki stav" da će se partija "dovoljno dobro organizovati i da će spriječiti naume koji ukazuju da bi bivši predsjednik DPS Đukanović mogao biti zbog nečega uhapšen" i prethodnih Đukanovićevih najava o "odlasku u šumu" govori o stepenu militantnosti ovog mladog čovjeka koji rukovodi partijom koja je još uvijek bitno prisutna u biračkom tijelu naše domovine.
I u demokratiji se jedan dio politike odvija u tajnosti, a drugi u javnosti, i upotrebljavaju se različite vrste "oružja" u političkom borbi. Zakonitost vođenja demokratske političke borbe mora biti u nastojanju da eliminiše nasilje i da moguće konflikte zamijeni dijalogom.
Demokratija i jeste značajna u tome što omogućava dijalog u najvećoj mjeri i dopušta političku borbu zbog neophodnih periodičnih promjena vlasti, ali samo u okviru demokratskih metoda. Mi smo u Crnoj Gori imali priliku da vidimo i osjetimo kako je kada jedan čovjek i jedna partija neprikosnoveno vladaju 30 godina.
I zato je mučno i jadno da su, naizgled obrazovani ljudi, odlučili da se bave "operativnim radom"ove vrste, filtrirajući i dostavljajući "operativne podatke u obavještajni centar" koji je dalje donosio strategije rada na terenu.
Daleko najmučnije i najjadnije je bilo samozadovoljno iščekivanje smrti čovjeka koji im nije bio nikako po volji, a koji im ništa loše nije uradio. Možda misle da su oni besmrtni, ko zna.
Jadnici.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
