Piše: Borivoje Ćetković
Ambicije mu prevazilaze mogućnosti: otima Panamski kanal, prisvaja Grenland, pripaja Kanadu, mijenja ime Meksičkom zalivu, a u unutrašnjoj politici radi mnogo toga što je nespojivo sa izvornom američkom demokratijom. Trampa su beogradski režimski mediji proglasili mirotvorcem, a naklonjeni su mu i ruski – posebno uživa simpatije njihovih oligarha. Obećao je da će kada bude izabran za predsjednika SAD za 24 sata prekinuti rat u Ukrajini, ali od toga nije bilo ništa. Pravda se da je to Bajdenov rat, mada se u Ukrajini uveliko ratovalo i u vrijeme njegovog prvog mandata. Kada je Bajden bio na vlasti svaki dolazak Zelenskog u Vašington koštao je američke građane milijarde dolara. To je Tramp prekinuo – odbio je da na taj način finansira NATO. Evropskim članicama NATO-a naložio je da iz svojih budžeta umjesto dva izdvajaju pet odsto sredstava – otprilike koliko troše za zdravstvo i obrazovanje. Imaju obavezu da naoružanje kupuju od vojno-industrijskog kompleksa SAD, a šta će sa njim da rade to je njihova stvar. Dakle, sve te mjere su u skladu sa njegovom politikom: Amerika iznad svega podsjeća na Hitlerovu devizu: Dojčland Uber Ales (Njemačka iznad svega). Američki predsjednik, sklon zaboravu, ako mu je to u interesu, pravi se da NATO nije stvorio američki imperijalizam, već politički pigmeji Makron, Merc, Kalas, Ursula fon der Lajen – on je taj koji donosi odluke. Kada je riječ o Venecueli i njenom lideru Maduru ostaće upamćen među američkim predsjednicima po drskosti, bahatosti, gaženju međunarodnog prava i ljudskih povelja – proglasio je jednu suverenu zemlju za glavnog izvoznika droge u SAD, a njenog lidera Madura nazvao narko-dilerom, ucijenivši mu glavu sa 50 miliona dolara.
Angažovali su petu kolonu da uz pomoć obavještajnih službi (nije bitno kako se zovu), destabilizuju sistem iznutra i pripreme teren za slamanje otpora i brže i lakše osvajanje zemlje. Američki mediji protrampovski orijentisani objavljuju da je Tramp navodno dao ultimatum Maduru: "Možeš da spasiš sebe i one koji su ti najbliži, ali moraš odmah da napustiš zemlju". Maduro je sljedbenik Uga Čaveza – ostaje odan svome narodu. Tramp je najavio da će Amerika uskoro započeti napade na ciljeve unutar Venecuele, prebacujući fokus borbe protiv droge sa mora na kopno. Ova izjava dolazi u trenutku kada se region suočava sa rastućim tenzijama, a kampanja protiv krijumčara droge ulazi u novu fazu eskalacijom napetosti u Latinskoj Americi. Ministarstvo odbrane suočilo se sa kritikama zbog prethodnih napada na brodove kojima se navodno krijumčari droge iz Venecuele, a kritike su se pojačale kada je otkriveno da je izveden drugi napad na brod nakon što u početnom napadu nisu ubijeni svi na brodu. I prije Venecuele i Madura američki imperijalizam nije birao sredstava da uguši svaki pokušaj uvođenja socijalizma. Sjetimo se Čilea. Aljende je bio predsjednik Republike Čile od 3. novembra 1970. do 11. septembra 1973., kada je ubijen u vojnom puču. Prvi je marksistički političar izabran za predsjednika jedne države na demokratskim izborima. Svojom politikom agrarne reforme, nacionalizacije rudnih bogatstava i pravedne raspodjele bogatstava opasno je ugrozio interese krupne buržoazije i stranih, posebno američkih kompanija. Reforme koje je sprovodio Aljende u Čileu, Maduro je nastojao da ostvari u Venecueli. Maduro i njegove pristalice kojima je stalo do suverenosti zemlje, koji teško žive pod američkim sankcijama i blokadi, ali žele da nafta, zlato i ostala njena prirodna bogatstva pripadaju njima, znaju da bi ukoliko se u Venecueli instalira imperijalistički, protrampovski režim doživjeli sudbinu čileanskih ljevičara i pristalica Salvadora Aljendea. Zato bez straha spremno čekaju napad svjetskog hegemona. Aljendea su pomagali SSSR i Kuba, a pučiste američki imperijalisti i njihovi zapadni sateliti – Venecueli pomaža Rusija, zato je zatvoren vazdušni prostor iznad Venecuele (protivno, naravno, međunarodnom pravu) – mada je jedan "iljušin" sletio u Venecuelu bez turista, a da se ne zna šta je donio i ko su bilui "putnici". Velikim vojnim raspoređivanjem na Karibima, uključujući i najveći nosač aviona na svijetu, bez obzira na svoju moć, ima i nedostatke – laka je meta za supersonične rakete. Ako može NATO da ratuje četvrtu godinu protiv Ruske Federacije, šireći nacističku mržnju prema ruskom narodu, mogu i Rusi da pomognu Venecueli – neka vide američki imperijalisti šta znače ratni sukobi u njihovoj interesnoj sferi nad kojom, kako oni drže, imaju tapiju. Venecuela je zatražila pomoć od OPEK-a (Organizacije zemalja izvoznica nafte) da zaustavi akcije SAD, s obzirom na njeno bogatstvo najkvalitetnijom naftom u svijetu, invazija bi pogodila i mnoge druge zemlje.
