
Stelarator je vrsta fuzijskog reaktora koji za kontrolu plazme (superzagrijanog plina u kojem dolazi do fuzije atomskih jezgri) koristi kompleksno oblikovana magnetska polja.
Riječ je o tehnologiji za postizanje kontrolirane nuklearne fuzije na Zemlji koja se razvija paralelno s poznatijom tehnologijom reaktora koji se zovu tokamak.
Dr. sc. Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković, kaže da današnji tokamaci mogu održavati fuziju duže od deset minuta, ali da je stabilnost plazme i dalje ograničena, piše Index.hr.
- Takođe, magnetna polja iziskuju veliki broj glavnih i korektivnih zavojnica, dok induciranje struje u plazmi povećavanjem struje u centralnoj zavojnici ipak ne može ići u beskonačnost. Tokamak, dakle, nužno djeluje pulsno, odnosno čarolija plazme traje dok traje induciranje struje u plazmi i kruženje plazme - tumači on.
Stelaratori, poput njemačkog Wendelsteina 7-X, sagrađenog 2015. u Grajfvaldu u istočnoj Njemačkoj, riješili su taj problem složenijom geometrijom reaktora i precizno oblikovanim zavojnicama koje stvaraju stabilno magnetsko polje bez potrebe za induciranim strujama u plazmi i bez kruženja plazme. Zahvaljujući tome, stelaratori mogu raditi u neprekidnom režimu i potencijalno održavati fuziju satima.
Zbog tih prednosti, stelaratori bi uskoro mogli postati efikasnije i stabilnije rješenje od tokamaka, možda čak i prije nego što ITER krene u puni rad.
Prema informacijama koje je objavila Proxima, njihov cilj je do 2031. godine pustiti u rad prvi prototip komercijalnog stelaratora.
Ako sve bude teklo prema planu, on bi mogao postati temelj za izgradnju elektrana koje će proizvoditi energiju iz fuzije u gotovo neograničenim količinama, bez emisija stakleničkih gasova i s minimalnim radioaktivnim otpadom.