"Kinki Fridman prešao je dugu na svom voljenom Echo Hillu okružen porodicom i prijateljima",stoji u izjavi na X-u kojom se objavljuje njegova smrt.

"Kinkster je pretrpio ogromnu bol i nezamisliv gubitak poslednjih godina, ali nikada nije izgubio svoj borbeni duh i oštroumnost. Kinki će živjeti dok se čitaju njegove knjige i pevaju njegove pjesme".

Fridmanov neobičan magnetizam i "neustrašiva teksaška drskost", kako je to jednom opisao njegov prijatelj Taj Mahal, u svojim tekstovima, govorima, pjesmama i intervjuima, učvrstili su ga kao medijskog miljenika i tekstopisca koji se sprijateljio s nekoliko predsjednika (Džordž V. Buš, Bil Klinton) i smatrao je Boba Dilana i Vilija Nelsona svojim najbližim prijateljima. Godine 2006. Fridman je vodio dugotrajnu i duhovitu kampanju za guvernera Teksasa, uspjevši da osvoji 12 posto glasova.

– Razradio sam svoju poslednju volju i testament – rekao je Fridman 2014., u jednoj od svojih omiljenih fraza. "Kad umrem, biću kremiran, a pepeo će se prosuti u kosu Rika Perija"

Fridmanov najpoznatiji album, "Sold American" iz 1973., etablirao je jevrejskog country pjevača rođenog u Čikagu kao otpadnika spremnog da testira barijere, čak i među odmetničkom country publikom Nelsona i Wajlona Dženingsa koji su bili njegovi savremenici u country muzici.

Nakon što niz kultnih albuma nije uspio komercijalno da iskoristi, Fridman je promijenio brzinu i započeo uspješnu karijeru romanopisca i, naposletku, kolumniste u Texas Monthlyju, gdje je njegova teksaška kolumna upoznala čitaoce širom zemlje s njegovom mračnom duhovitošću i slapstick patosom.

Posle njegove smrti, Fridmanova zadužbina objavila je dio iz jedne od njegovih kolumni iz 1993. o njegovoj cjeloživotnoj posvećenosti životinjama:

"Kažu da kad umreš i odeš u raj, svi psi i mačke koje si imao u životu dolaze ti trčeći u susret".