Rožajac Goran Vukosavljević apelovao je na nadležne iz Ministarstvo finansija i socijalnog staranja da najhitnije upute komisiju koja bi se na licu mjesta uvjerila u koliko nehumanim uslovima živi sa suprugom i četvoro djece. Vukosavljević je u razgovoru za "Dan" kazao da će, ukoliko ne naiđe na nerazumijevanje, doći pred Ministarstvo rada i socijalnog staranja i tu ostati sa porodicom pod šatorom.

– Javno pozivam ministra Milojka Spajića da ljudi iz njegovog resora dođu i uvjere se u kakvim uslovima živimo jer su zaposleni u Centru za socijalni rad, iako dobro znaju našu situaciju, digli ruke od naših problema jer navodno ne mogu da ih riješe. Prije nekoliko godina je Centar za socijalni rad izmjestio moju porodicu iz ovog prostora i obezbijedio nam stan koji su plaćali, ali su nas prije tri godine opet vratili ovdje gdje nam je gore nego u štali – ispričao je Vukosavljević, čija porodica živi u jednoj sobi od svega nekoliko kvadrata, u ruiniranoj kući u kojoj nema ni vode ni kupatila.

Kuća u kojoj žive Vukosavljevići

-Ratković

Pojašnjava da se kuća svakodnevno urušava pa stoga strahuje za bezbjednost djece. Vodu za piće donose u bidonima a supruga veš pere na javnim česmama. Najgore od svega im je to što najmlađi sin od rođenja ima apsces mozga.

– Naš Bogdan je do sada imao 27 operacija i tri puta mjesečno ga vodimo na preglede u Klinički centar. Svaki put nam je za prevoz potrebno po 70 eura koje moramo da pozajmim, a svaki epileptični napad za njega mogao biti koban. Zbog toga sam od Centra za socijalni rad tražio jednokratnu pomoć, ali mi je dosad nijesu dali. Prošle godine su mi je dali jednokratnu pomoć od 50 eura i to je sve. Mi za tu ustanovu ne postojimo i socijalni radnik nas ne obilazi, a nijesmo ni na spisku za podjelu prehrambenih artikala koje su nedavno dijelili – tvrdi Vukosavljević.

Upozorava da će, ukoliko nadležna komisija hitno ne obiđe njegovu porodicu, doći pred Ministarstvo finansija i socijalnog staranja gdje će ostati sa porodicom ispod šatora.

– Bilo bi nam mnogo bolje pod šatorom nego u ovoj kući u kojoj se plašimo da zanoćimo jer bi se svakog časa konstrukcija mogla obrušiti na nas. Kuća nije nije naša, u njoj stanujemo besplatno dok su u drugom dijelu moji otac i brat i od njih smo preko produžnog kabla sproveli struju kako bismo uključili frižider, TV i sijalicu. Teška muka, siromaštvo, bolest i nemaština su nas natjerali da živimo ovdje i to od socijale, a ja se trudim da zaradim koliko mogu radeći fizičke poslove. Ne žalim se, ali je mojoj supruzi i meni teško da izdržimo sav ovaj teret – kaže Vukosavljević, koji je prije nekoliko godina kada je bio primoran da napusti stan u kojem je njegova porodica bila izmještena zbog neredovnog plaćanja kirije, sa porodicom dvije noći proveo ispred zgrade Opštine Rožaje.

Lokalna uprava im je nakon toga obezbijedila parcelu za izgradnju kuće uz obećanje da će mu pomoći da djeci sagradi krov nad glavom. Ipak, Vukosavljević do danas nije uspio da pokrene projekat koji je za njegove uslove preambiciozan.