Piše Kristofer F. Šice za Njujork tajms
Jedan drugi predlagač primorava Vladu da otkrije da li je objezbijedila Ukrajini raketni sistem dugog dometa sposoban da gađa duboko unutar Rusije.
Treći je tražio od zvaničnika da otkrije da li Njemačka vojska koristi dronove za patroliranje u blizini istočnih granica.
Zakonodavci iz reda ekstremno-desničarske alternative za Njemačku, poznate kao AfD, probudili su ljutnju u Njemačkoj, time što su se iznova i iznova služili svojim ustavnim ovlašćenjima, da pritisnu vladina tijela da objave osjetljive detalje u vezi sa nacionalnom bezbjednošću. Članovi ove partije su u prethodnih pet godina načinili oko sedam hiljada pokušaja sa ciljem otkrivanja tajnih informacija, navodi se u jednoj analizi.
Protivnici ove stranke kažu da bi objavljivanje ovakvih tajnih informacija, koje se dijelom odnose na podršku Njemačke Ukrajini, moglo koristiti ruskim borbenim planovima. Ove tvrdnje, koje stranka žestoko demantuje, istakle su zabrinutost zbog veza između AfD-a i Rusije. Zakonodavci ove stranke su često hvalili ruskog predsjednika, Vladimira Putina, posjećivali kolege u Rusiji ili u ambasadi Rusije u Berlinu, a i dovodili su u pitanje podršku Njemačke Ukrajini.
Nezadovoljstvo zbog zahtjeva AfD-a pogodila je boljku, budući da Njemci raspravljaju o tome kako da odgovore na prijetnje Moskve upućene evropskoj i njemačkoj nacionalnoj bezbjednosti. To se dešava u istom trenutku kad AfD stoji rame uz rame sa vladajućom Demokratskom partijom, približavajući se vlasti.
Tradicionalne stranke već dugo odbijaju da rade sa AfD i drže je u nekom obliku političke izolacije. Što stranka djeluje jače, veća je vjerovatnoća da će joj se konačno omogućiti ulazak u vladajuću koaliciju, na saveznom ili pokrajinskom nivou.
Lideri AfD-a kažu da bijes vještački izazivaju politički protivnici koji se plaše gubitka vlasti ili popularnosti u korist krajnje desnice. Njeni lideri su prethodno opisali zahtjeve kao rutinsku aktivnost jedne opozicione stranke, koja traži da se pripremi za vlast i upozna se sa detaljima vlade. Interes stranke za vojnu infrastrukturu "potiče iz naše platforme, kao stranke posvećene unutrašnjoj i spoljnjoj bezbjednosti", navela je u saopštenju Beatriks fon Štorh, zamjenica lidera AfD-a u parlamentu. "Njihova pitanja služe da ukažu na probleme, kritikuju vladu i razviju sopstvene prijedloge rješenja."
Na opseg upita AfD-a prvo je skrenuo pažnju Jorg Majer, ministar unutrašnjih poslova u Tiringiji, države istočne Njemačke.
Majer je bio dosta povučena figura regionalne politike, upravljajući ministarstvom unutrašnjih poslova u državi i lokalnom kancelarijom socijaldemokrata, centralno-ljevičarskom partijom. Kao ministar unutrašnjih poslova, Majer sigurno potpisuje zahtjeve zakonodavaca za objelodanjivanje informacije, koje se tiču njegove oblasti djelovanja, poput one vezane za policiju ili državnu bezbjednost, a među njima su i politički protivnici iz AfD-a.
Majer je ponovio tvrdnju navedenu u intervjuu za Njujork tajms održanom u državnoj skupštini u Tiringiji, ali nije pružio dokaze ruskog uticaja na upite i ipak nije išao dotle da ikog optuži za špijunažu.
"Ja sam odgovoran za bezbjednost ljudi ovdje", kazao je Majer, ističući da, ako je vidio išta iole neobično što utiče na našu kritičnu infrastrukturu, trebalo je da se pozabavi tim pitanjem.
Majerove izjave su izazvale pomamu, vinule ga na državnu scenu i navele aktuelne političare i nacionalne medije da pregledaju desetine hiljada pitanja koja je AfD u protekloj deceniji uputila agencijama i vlastima širom Njemačke, uključujući savezni parlament u Berlinu.
Zeleni, druga centralno-ljevičarska partija, uskoro je sačinila spisak pitanja AfD-a u Brandenburgu, državi koja okružuje Berlin i naslanja se na granicu sa Poljskom. Na spisku su bila i pitanja o civilnoj odbrani i dronovima, čiji će odgovori, kako kažu protivnici AfD-a, moguće koristiti Rusiji.
Zatim, treći spisak pitanja koja se tiču bezbjednosti, koje ovog puta AfD postavlja u saveznom parlamentu, dospio je do novinara, uvećavajući pompu. Kao što su pitali za njemačke rakete dugog dometa, savezni zakonodavci iz stranke AfD tražili su da se objelodane informacije o programu dronova i odbrambenim planovima vojske.
Der Špigel, nacionalna novina, kasnije je objavila opsežnu analizu upita. Novinari ovog lista su proveli tri sedmice češljajući vladinu arhivu, ne bi li našli sedam hiljada pitanja koje je AfD postavila, a koja su novinarima djelovala sumnjivo.
AfD je porekao da rade za Kremlj i podnijeli su tužbe za klevetu protiv Majera, koji poriče da je klevetao AfD, i protiv Handelsblata, poslovnog lista koji je objavio njegov prvi intervju o tom pitanju. Sudija je odbacio postupak protiv Hansdelblata, ali je i dalje u toku onaj protiv Majera.
"Više im ne uspijeva da nas žigošu kao naciste; sad pokušavaju da nas prikažu kao ruske agente", kazao je za nacionalnu televiziju predsjednik stranke, Tino Hrupala, u oktobru, nakon što su pitanja iznijeta u javnost.
Iz AfD-a kažu da su njeni kritičari pogrešno protumačili pitanja, od kojih neka nisu imala nikakve veze sa Rusijom ili su prenaglasili njihov kontekst iz političkih razloga.
Jedno pitanje koje je Majer naveo kao sumnjivo je zapravo povezano sa izgradnjom puta u Tiringiji. Drugo, koje su obilježili zeleni, odnosilo se na incident u kom je avion kompanije IziDžet udario pticu, pa je morao hitno da sleti na aerodrom u Berlinu, uz pitanje kako se mogu izbjeći takvi incidenti.
Pristalice stranke AfD ističu da državni zvaničnici mogu da odbiju, kao što i jesu, da otkriju informacije koje smatraju suviše osjetljivim, što znači da pitanja sama po sebi ne predstavljaju bezbjednosni rizik. Nije pitanje nije dovelo do objavljivanja onoga što je država označila kao povjerljive informacije. A njihov zahtjev jeste nije bio nezakonit.
Analitičari još kažu da su mogli postojati legitimni razlozi da AfD traži informacije vezane za bezbjednost da bi, na primjer, istakli neke poteze vlasti koje stranka smatra štetnim po nacionalni interes. Takođe, AfD nije jedina stranka koja je zahtijevala otkrivanje ovakvih informacije, čak i ako tome pribjegava češće i upadljivije od svojih protivnika.
Na primjer, Ljevičarska stranka je 2023. godine koristila isti parlamentarni mehanizam kako bi izvršila pritisak na vladu da iznese svoju ekonomsku strategiju za Kinu; kritičari su tvrdili da bi takvo otkrivanje pomoglo Kini da osujeti tu strategiju.
Jens Špan, visoki poslanik vladajuće Hrišćansko-demokratske stranke, izjavio je tokom kasnije skupštinske rasprave da je Alis Vajdel, potpredsjednica AfD-a, zvučala kao "peta Putinova kolona".
Kada je Hrupala, visoki funkcioner AfD-a, prošlog mjeseca gostovao na javnoj televiziji kako bi pokušao da razjasni stav AfD-a prema Rusiji, na kraju je umanjio rizik koji Putin predstavlja za Njemačku. Hrupala je sugerisao da je i Poljska, jedan od najbližih saveznika Njemačke, takođe prijetnja.
Govoreći o Putinu, rekao je: "On meni nikada ništa nije uradio."
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
