Piše Džozef Berstajn za Njujork tajms.
(Prim. prev.) Podkast je digitalna audio ili video emisija koju možeš slušati ili gledati onlajn, obično u epizodama i u bilo koje vrijeme.
Slijedi trajanje nekih najnovijih epizoda popularnih podkasta sa Jutjuba:
"This Past Weekend w/ Theo Von," No. 595: dva sata i 14 minuta
"Club Shay Shay," No. 172: Tdva sata i 59 minuta
"The Shawn Ryan Show," No. 215: 5 sati i 4 minuta
"Lex Fridman Podcast," No. 461: 5 sati i 20 minuta.
Sve ove emisije su istog opšteg formata: neki ljudi sjede, obično u generički dizajniranom studiju, i pričaju.
Kao i većina poznatih i trenutno aktuelnih podkasta, ove emisije se objavljuju kao videa.
U njima nema naročito prefinjenih kadrova, upadljive grafike ili narativa. Svi oni iziskuju jednako vrijeme koliko i jedan igrani film ili utakmica. Ali, sudeći po Jutjub statistici, stotine hiljada ljudi je pogledalo sve gorenavedene epizode.
Dalje, to nas vodi do komentara kakav je, recimo, jedan ljubitelj podkasta napisao o prvoj emisiji: "Ovaj podkast je stvarno bio odličan."
Opštepoznato je da je američki mozak dušu dao za sadržaj na internetu, mjestu koje podstiče kratak i senzacionalan sadržaj, a ne statičnu diskusiju o vještačkoj inteligenciji u trajanju od 5 sati.
Ko onda tačno gleda dugometražna videa koje su izmijenila sliku emisija u prethodnih nekoliko godina?
Pa, publiku za video podkaste čine ljudi koji ih proždiru.
Prema anketi koju su u aprilu sproveli Kjumjulus Midija (Cumulus Media) i medijska istraživačka firma Signal Hil Insajts (Signal Hill Insights), skoro tri četvrtine gledalaca podkasta pušta video verzije podkasta, čak i ako ih direktno ne gleda, u poređenju sa oko jednom četvrtinom koja sluša samo audio. Pol Rismandel, predsjednik kompanije Signal Hil, rekao je da se ova podjela javlja u svim starosnim grupama, ne pokreće je takozvana velika žeđ za videom kod Z generacije i mlađih.
Ali, ako se malo dublje zađe u ove podatke, postaje jasno da je pitanje kako ljudi gledaju podkaste i šta se uopšte računa kao gledanje ono što zapravo mnogo otkriva. Prema anketi Signal Hila, oko 30% ljudi koji gledaju podkaste "pušta video u pozadini ili ga minimizuje na svom uređaju dok sluša". Možda ta osoba, recimo, slaže veš i usput gleda neku emisiju ili joj je u pozadini otvoren video dok obavlja manje zahtjevne poslove u kancelariji.
Tako to opisuje Zoi Mekdermot (31), agent prodaje osiguranja koja kaže da pušta podkaste na telefonu dok radi.
"Nisam u stanju da odgledam sve do kraja, ali bacim pogled kad čujem nešto smiješno" kaže Zoi. "Pomalo je pasivno."
Ipak, ostaju svi drugi, dakle, više od polovine gledalaca podkasta na Jutjubu, koji kažu da aktivno gledaju ove emisije. E tu postaje zanimljivo. Jutjub, najpopularnija paltforma za podkaste, definiše "pregled" (gledanje) na više načina, među kojima je korisnik onaj koji klikne plej (play) i odgleda barem trideset sekundi, što je daleko od pet sati. Zatim, istraživanja iz aprila nisu pokazala razliku između ljudi koji su pogledali, primjera radi, 4 sata Leks Fridmana kako intervjuiše Marka Andresena od onih koji su gledali znatno kraće segmente ovih podkasta koji dominiraju društvenim mrežama poput Tiktoka, Instagrama, H i samog Jutjuba.
Zbog svega toga je teško istaći "tipičnog" gledaoca podkasta. Je li to par koji uz zdjelu punu kokica sjedi na kauču ispred svog pametnog televizora? Je li to mladi zaposleni koji pregleda Tiktok sadržaj na putu do posla?
Alisa Keler, koja živi u Mičigen sa svojom porodicom, rekla je da ponekad gleda emisiju Šon Rajan šou (The Shawn Ryan Show) na televizoru sa svojim mužem. Ali, mnogo češće, pusti video na telefonu na nekoliko sati dok njena djeca spavaju posle podne. To znači da ponekad mora da gleda duge epizode iz više navrata.
"Dešavalo se da mi bude potrebno više dana," rekla je. "Vrijeme za dremku traje samo oko dva sata."
U februaru, Jutjub je obavio da je preko milion ljudi gledalo podkaste na toj platformi. Kako kaže Tim Kac, direktor sektora za sport i medijsko partnerstvo u Jutjubu, taj broj je tako veliki da zasigurno podrazumijeva i korisnike koji "proždiru" podkaste od pet sati.
"Kad god imate tako veliki broj, to znači da je riječ o ogromnom broju ljudi koji prate taj sadržaj na različite načine" kaže Kac.
Video može da ima i svojih mana. Loren Golds, (37), istraživač iz Virdžinije, kaže da na poslu gleda one podkaste koji mrzi. Dodala je kako je imala neprijatne situacije kada su joj kolege zavirivali u ekran i komentarisali kako im se sviđa emisija koju gleda.
"Sigurno neće reći da je loš, a ja ga gledam samo radi zadovoljenje svog poriva za mržnjom."
Jedna crta koju tipični gledalac podkasta vjerovatno nema je sposobnost da pogledaju program koji zahtijeva punu pažnju. Na riječ podkast ljudi i dalje instiktivno pomisle na do bola loše izrežiran sadržaj bez videa. Uobičajeni podkast se oslanja na smišljene reklame koje će pročitati voditelj kako bi zaradili malo novca, na medijsku pokrivenost, kao i na popularnost zasnovanu na preporuci. A i u nekim slučajevima zaradilo se dosta novca: 2019. godine, recimo, Spotifaj (Spotify) je preuzeo kompaniju Gimlet, koja se bavi režiranjem podkasta, kao dio invesiticije vrijedne 340 miliona dolara.
Sada je tržište video-podkasta preveliko da bi se ignorisalo, a mnogi oglasni ugovori zahtijevaju da podkasteri imaju video komponentu. Platforme na kojima se ovi video-podkasti nalaze, prije svega Jutjub i Spotifaj, stvaraju nove vrste gledalaca podkasta, koji očekuju video.
Zoi Makdermot rekla je da joj video komponenta daje osjećaj kao da ima prijatnog gosta u svom domu.
"Djeluje malo više lično, kao da je neko tu s tobom," rekla je. "Živim sama sa svoje dvije mačke i pomalo sam u ruralnom području Pensvilvanije (Pennsylvania), pa je to gotovo kao neko društvo."
Džena Vajs-Berman, režiserka podkasta, rekla je da je zabrinuta da će troškovi povezani sa visokokvalitetnom video produkcijom biti previsoki za manje kreatore podkasta, koji ranije gotovo da nisu imali nikakvu prepreku za ulazak u ovu oblast kada je sve što je bilo potrebno za žanr bilo nekoliko mikrofona.
"Ako želite da to uradite dobro, potrebna vam je ekipa i studio," rekla je Vajs-Berman.
Za podkastere koji već imaju izgrađenu publiku, potencijal videa da nađe novu publiku za svijet razgovornih podkasta je očigledan. (Njujork tajms je uveo video-podkaste koje vode neki od njegovih prepoznatljivijih kolumnista).
Brojni načini na koje Amerikanci danas gledaju podkaste, aktivno i pasivno, ponekad s drugim uređajem u ruci, ponekad bez njega, očigledno podsjeća na način na koji Amerikanci gledaju televiziju.
"Mislim da bi podkasti mogli postati nova vrsta kablovske televizije," rekao je Maršal Ljui (Marshall Lewy), glavni direktor za sadržaj u na Vonderiju (Wondery), mreži podkasta u vlasništvu Amazona. Zamislite emisije koje je jeftinije proizvoditi od takozvanog premijum vrste sadržaja, koje gledaju publike navikle da polovično gledaju televiziju dok listaju sadržaj na telefonu, u širokom rasponu žanrova. I zaista, iako u video-podkastima dominira razgovorni format, Lui je rekao da vjeruje da će trend videa dovesti do više emisija o hrani i putovanjima, kategorije koje oglašivači obožavaju, a koje nisu bile idealne dok su podkasti bili isključivo audio.
Sve to dovodi u pitanje samu suštinu termina "podkast". Rismandel (Riismandel), koji vodi istraživačku kompaniju Signal Hil, smatra da se ova kategorija odnosi na bilo koji program koji se može slušati bez videa i i dalje razumjeti. Prema Kacu, direktoru u Jutjubu, priroda podkastera trenutno prolazi kroz redefinisanje. To uključuje i audio-podkastere koji prelaze na video, ali i kreatore sadržaja sa društvenih mreža koji su shvatili da podkasti predstavljaju još jednu priliku da izgrade svoju publiku.
Jedna od briga u vezi sa prelaskom na video, prema bivšem šefu videa Džou Pozneru, jeste da će ljudi koji se manje ugodno osjećaju pred kamerom biti izopšteni. To bi, na primjer, moglo dovesti do još većeg rodnog jaza, jer su žene znatno sklonije uznemiravanju zbog svog izgleda, naročito od strane angažovane onlajn publike i samim tim su možda ne žele da budu pred kamerom satima.
Ipak, uprkos svim očima koje se okreću Jutjubu, audio verzija ostaje način na koji većina gledalaca prati podkaste, prema aprilskom istraživanju: 58% ljudi sluša samo audio ili video u pozadini. Iako je Jutjub sada najviše korišćena platforma za praćenje podkasta, daleko je od monopola; većina korisnika podkasta kaže da najčešće koristi neku drugu platformu, bilo Spotify ili Apple Podcasts.
Zato nema brige kada je u pitanju bar jedan segment podkasta kojim dominira audio format.
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
Prevod: Darinka Jovanović
