Pijanista međunarodnog ugleda Boris Kraljević na festivalu "Grad teatar" je rado viđen gost godinama unazad, a ove godine nastupio je sa Zagrebačkim solistima.

- Uvijek se zabrojim, kada računam moje nastupe na Grad teatru (smijeh), ali mislim da je u pitanju sedmi ili osmi put. Imam veliko poštovanje za tvorce i realizatore Festivala i čestitam svima koji podržavaju festival i ulažu velika sredstva u ovim izazovnim vremenima. Oni doprinose tome da Budva bude grad u pravom smislu te riječi, a ne destinacija za neku vrstu provoda. Upravo zbog ovog praznika umjetnosti, ja Budvu vidim kao grad - kaže Kraljević u intervjuu za "Dan".

• Posebno je to važno istaći sada kada se Budva kandiduje za Evropsku prijestonicu kulture 2028. godine. Mislite li da će Budva dobiti tu prestižnu titulu?

- Svakako da želim puno sreće svima, kome je kultura Budve i Crne Gore u srcu i nadam se uspješnom ishodu kandidature za Budvu i Budvane. Naročito bih volio da se još šire čuju i uvaže napori i sjajni rezultati Grad teatra, a tako će i biti u slučaju dobijanja titule.

• Na festivalu ste nastupili sa Zagrebačkim solistima, a upravo je Vaša želja bila da ih dovedete u Crnu Goru i nastupate sa njima?

- Zagrebački solisti su ansambl, koji svi znaju i koji su, u dosadašnjih sedam decenija postojanja, sinonim za najbolje u muziciranju kamernog orkestra. Pod rukovodstvom uglednog i harizmatičnog maestra Sretena Krstića, blistali su i ovacijama ispraćeni na scenama Budve i Herceg Novog, i svi žele ponovni susret sa ovim divnim muzičarima, koji na najbolji način predstavljaju svoju domovinu i cijeli region.

• Poštovanje i zadovoljstvo je međusobno, tokom predstavljanja programa festivala najavljeni ste kao ugledni gosti...

- Način na koji svi, koji prave festival Grad teatar, komuniciraju, najprije uvažena direktorica Milena Lubarda Marojević, podsjeća me na period kada je Festival stvarala Branislava Liješević. Upravo tako je i sada, kreativno i uzbudljivo, a, ja se osjećam kao uvažen i rado viđen gost, što me samo dodatno podstiče da pred festivalskom publikom budem najbolji ja.

• Gdje se najbolje osjećate na sceni?

- Najbolje se osjećam na sceni - to je odgovor. Dodaću da je slično, odnosno isto, i kada predajem na majstorskom kursu i, naravno, kada radim sa svojim studentima.

• Da li i ste i dalje jedini umjetnik sa ovih prostora koji se školovao na Državnom konzervatorijumu "Čajkovski" u Moskvi?

- Ako mislite na kompletne studije, dodiplomske i postdiplomske zajedno, mislim da da, jesam. Ovo pitanje me je, donekle, iznenadilo, iz dva razloga - najprije zato, što je moje školovanje u Moskvi dobro poznato svakome, ko išta zna o meni, a, s druge strane, nemali je broj pijanista, sa kojima sam radio tokom perioda njihovog formalnog obrazovanja, a i kasnije. Činjenica je da sam se školovao na jednoj od najboljih institucija za muzičko obrazovanje u istoriji muzičke umjetnosti, sve godine kod jednog od najboljih pedagoga Lava Naumova. Profesor Naumov slovi za jednog od najboljih klavirskih pedagoga u drugoj polovini 20. i 21. vijeku. čast je, ali i velika obaveza, jer moram da opravdam reputaciju i povjerenje svojih pedagoga počevši od Muzičke škole u Herceg Novom. Ja uvijek u svojoj biografiji, pa i ovoj povodom programa za Grad teatar, ističem nižu muzičku školu u klasi Milene Lučić i Srednju školu u Sarajevu kod Nede Stanković. Bio sam na Akademiji u Titogradu dvije godine u klasi Konstantina Bogina, prije odlaska na studije i život u Moskvi. Sve to je ostavilo suštinski trag, ne samo na moju umjetnost, već i na formiranje mene kao ličnosti. Ovdje su bitni pojmovi "studirao", a i "završio", što, u mom slučaju, sudeći po formalnom rezultatu, nije moglo biti bolje. Ostalo dajem publici na ocjenu, na mojim nastupima, a i nastupima mojih studenata. Nadam se da će oni istinski voljeti i njegovati muziku i umjetnost u sebi i da neće postati ličnosti poput onih, čija je biografija puna "kolaboracija" i sličnog, sa glasovitim institucijama, od kojih su se, uglavnom, uhvatili za kvaku ulaznih vrata i, eventualno, prošetali hodnikom.

• Kako ocjenjujete današnju umjetničku muziku, koliko se zapravo stvara nova umjetnost?

- Ne vidim krizu na globalnom nivou u klasičnoj muzici. Mi možemo i moramo da istaknemo da u Crnoj Gori umjetnost i obrazovanje u umjetnosti, te kvalitetno izvođenje zaslužuju više pažnje i veću podršku. Međutim, za sve one koji brinu za klasičnu muziku imam dobru vijest - klasična muzika će nadživjeti sve nas i sve će biti u redu, jer je to konstantna vrijednost, siguran sam. Izazovi su veliki, ali izazovi su uvijek i svuda u svim sferama života, pa i u profesionalnom djelovanju u bilo kojoj korisnoj i poštenoj profesiji.

• Koliko je danas mladih talenata koji znaju šta žele i idu ka tome uprkos svemu?

- Naravno da ih ima, srećem se sa mladim pijanistima i umjetnicima, kada predajem na majstorskim kursevima, kao i kada sam član žirija na takmičenjima pijanista. Uvijek ima interesantnih mladih ljudi. Želim da vjeruju u sebe i da ne budu samo trenutno jako uspješni, nego da povjeruju da mogu i da treba da ostanu u umjetnosti i nakon perioda školovanja, nagrada i svega što to podrazumijeva, dok se o njima brine pedagog i porodica. Kasnije je to drugačije i naravno da nije uvijek lako, ali zaista mislim da ti talentovani mladi ljudi treba da ostanu u umjetnosti i da je to jedini put za njih, put umjetnosti i istinskog kvaliteta.

• Ali kada odu da nam se vrate … Upravo na Grad teatru je ove godine nastupao Nemanja Radulović, prošle godine je bio Stefan Milenković…

- Tako je. Stefan Milenković otvorio i jubilarne 40. Dane muzike u Herceg Novom, a, na istom Festivalu je nastupio pijanista Andrija Jovović, Podgoričanin koji je i prije pet godina nastupio na Danima muzike, kao i umjetnice iz Herceg Novog Nikolina Tomašević i Lea Porobić, te učesnici "Podijuma mladih". Sa zadovoljstvom sam ih pozvao i dogovorio nastupe, koji su imali veliki uspjeh kod hercegnovske festivalske publike.

• Nakon Grad teatra i nastupa na Danima muzike sa Zagrebačkim solistima, kakvi su Vaši dalji planovi?

- Ako treba da govorim o angažmanima, volim da je to nakon što su se dogodili … imam pozive za nastupe i majstorske kurseve na Tajlandu, u Indoneziji, zatim u Češkoj i Srbiji. Nastupam sa osjećajem odgovornosti, ali i velikim zadovoljstvom, uvijek. Takođe, radim sa više odličnih studenata, koji se spremaju za nastupe na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima, što podrazumijeva studiranje velikih i veoma zahtijevnih programa. Radi se o znatnom broju kompozicija, koje moraju da budu pripremljene najbolje, da bi se mladi umjetnici uspješno predstavili na nastupu. Uvijek mi se čini da je to više, nego što moje vrijeme dozvoljava, ali, na kraju, odgovorim i tim izazovima, jer radim ono što volim i svjestan sam te privilegije.
Gr.T.