
Nas kao naroda prvenstveno nema bez tradicije, poručuje u razgovoru za "Dan" etno pjevačica Branka Zečević, koja se odlučila da naš identitet čuva kroz onaj dio koji svi razumijemo, a to je narodna pjesma, bez koje razgovora nema. Sve je počelo prije 10 godina u horu u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, gdje je učila duhovne pjesme, nedugo zatim kroz folklor se upoznala sa izvornom i tradicionalnom muzikom.
– Pošto je moja uža profesija i interesovanje usmjereno ka tradicionalnom melosu, tako i pjesme, uglavnom su to tradicionlane pjesme Crne Gore i regiona, naravno i duhovna muzika od koje je sve i krenulo. Od malena sam svoja interesovanja i talente usmjerila ka tradiciji, od pjevanja do igre, kasnije kroz sazrijevanje sam i svoj život modelovala ka takvom načinu. Sasvim je bilo očekivano da u tom duhu i nastavim, kad sam već i otkrila da leži mom načinu pjevanja i poimanja mene kroz muziku, a to je isključivo tradicionalna muzika – navodi Zečević.
Na pitanje ima li nas bez naše narodne pjesme, Zečević ističe da prvenstveno ne možemo bez tradicije.
– Trebali bismo da se baziramo, kao što bi trebao i svaki narod na planeti, na tradicionalnim, kulturnim materijalnim i nematerijalnim dobrima. Narodna pjesma je najlakši način raspoznavanja, upoznavanja, shvatanja, povezivanja, kako ljudi među sobom tako i sa nama samima – smatra ona.
Ističe da naše narodne pjesme najbolje opisuje njihovo trajanje.
– Vjerujem da svi melosi imaju svoj vijek trajanja, samo narodni nema nikakvih vrmenskih barijera. Sama baza takvog načina pjevanja, tekstova i melodija je zasnovana na prirodnosti, kulturi iz koje potičemo, istorijskim činjenicama, naljepše opisanim ljubavnim odnosima, naravno i elegičnim momentima. Sve pjesme bi trebale da nose određenu težinu i emociju, ja sam svjedok da ih narodne pjesme itekako posjeduju, iz dana u dan me ljudi uvjeravaju da kroz narodnu pjesmu mogu sve svoje životne faze da iskažu i prožive. Zar ima većeg bogatstva i boljeg načina za osjećanje muzike – navodi Zečević.
Ona ističe da nas naše narodne pjesme vraćaju u neka ljepša i bolja vremena, a isto tako ohrabruju i oplemenjuju duše, i daju lekcije za neke buduće borbe i pobjede.
Kao i svi muzičari i Zečević je imala muzičke uzore, koji su se sa godinama mijenjali, ali nikada se nije izdvojio onaj jedan, jer je uvijek nastojala da sebi da prostora za nove glasove i muzičke lekcije.
– Uvijek me faciniralo grupno pjevanje, ta saglasnost glasovnih varijanti i muzike, tako da etno grupa ''Trag'' iz Banja Luke je dosta uticala na moje bavljenje muzikom, od samostalnih umjetnika određena mjesta zauzimaju Ksenija Cicvarić, Branka Šćepanović, Biljana Krstić, Slobodan Trkulja... Na moje veliko zadovoljstvo, na šta sam posebno ponosna, a to je da sam uspjela sa pojedinima i da podijelim muzičku scenu i u razgovoru sa njima doprinesem svom muzičkom iskustvu – navodi Zečević.
Коментари (0)
Оставите свој коментар