– Ono što je bogatstvo ove zbirke pjesama je jezik koji Denda čuva od zaborava, tvoreći dijalekatski rječnik koji ovu knjigu kao reprezentativna leksika oslikava - rekla je Zečević, dodajući da stare riječi ne samo da čuva od zaborava, već su one dio njegove umjetničke artikulacije. Kroz jezik, dodaje Zečević, Denda tvori vlastiti okvir kao vrijednost patrijarhalnog društva koje je i uticalo da se do danas održi usmena književnost.
– Da je čovjek duhovna tačka istorijske saobraznosti na čijem presjeku se odlikuje njegova svijest i pripadnost, upravo je antropološko pitanje koje je Denda ovom zbirkom pjesama postavio - navela je Zečević, između ostalog, napominjući da je zato istorija kod njega kompleksan fenomen čovjekove svijesti, samosvijesti i pripadanja.
Ćuković navodi da se Denda u vremenu književnih opita odlučio za postupak koji odudara od glavnih savremenih književnih tokova. Tačnije, pjesnik se odlučio "za komplikovaniji i rizičniji, ali hrabriji poduhvat – onaj kome prethodi uzvik: ‘Neko je prošao ovim putem!‘", kaže Ćuković. Zato, dodaje, Dendina poezija i svjedoči da Boško Jugović i nikad nije odlazio s Grahova polja.
– Manir njegovog pjevanja, nalik prostoru i vremenu, omeđen je Kosovom čime se upisao u nepregledni registar srpskih pjesnika koji su na sebe preuzeli teret pletenja stradalničkog veza, ruku ispruženih ka narednim pokoljenjima. Dendina poezija na kolektivno kosovsko vrijeme i kolektivni (sve)kosovski prostor kalemi lično kosovsko vrijeme i lični kosovski prostor - kaže Ćuković. No, pojašnjava Ćuković, Denda se nije "začaurio" u istoriji, već pjeva i o svojim savremenicima, o duhovnicima i pjesnicima i "pjesnicima". Ćuković navodi i da u zbirci značajno mjesto zauzimaju stihovi posvete njemu bliskim ljudima, porodici, da bi zbirku zaključio lirikom - "treba dakle samo ćutati/ i voljeti". Jer, sva pjevanja slivaju se u ćutanja, a sva pričanja začinju se u ćutanju, kaže Ćuković.
– Pjesnik Bobo Denda naumio je da nas suoči sa nama samima uvodeći nas u ćutanje. Poslije svake pjesme, svakog stiha, svake svoje knjige... Ćutanje je zalog za budućnost. I zato pjeva, da bi se imalo od čega raskošno i otmjeno ćutati - zaključuje Ćuković.
Stihove iz knjige govorio je sam autor u nekoliko navrata, na kraju se zahvalivši svima koji su pružili podršku, napominjući da je za stvaralački pothvat potrebno mnogo i strpljenja i trpljenja, jer kreativni trenutak i one oko autora zahvati kao uzvišen i zahtjevan vihor. Napominje da nije tačno da danas nema sluha za poeziju.
– Nije tačno da je ovo vrijeme izražene krize književnosti i poezije. Jer, prava poezija će uvijek naći put do ušiju, do srca i duše čitalaca. A kroz poeziju rašće i oni kao ljudi i njihova ljubav prema drugim ljudima – istakao je Denda.
