Pitanja istorije, opšte, nacionalne, lične, teren je koji se svakom ko se rodio ili živio i živi u Crnoj Gori čini poznatim. Njegovanje kulta istorije u Crnoj Gori, ali i njegovanje kulture sjećanja porodične i nacionalne istorije, kao malo gdje je razvijen, i uprkos globalizmu (kao trendu koji potiskuje sjećanje insistirajući na onom profitnom samo sada i samo tu), još uvijek naglašeno izražen. Sve to postaje možda još naglašenije i izoštrenije kada se odmaknete od Crne Gore, kada postanete Drugi, u nekoj drugoj sredini. Ali, i kada taj "poznati teren" zbog udaljenosti više nema tako jasne konture, kada ivice postanu manje oštre. Isto se može desiti i kada ste na tom "poznatom terenu", ali vam se učini da vam neki fakti više nisu toliko jasni iako ste s njima sasvim dobro upoznati, ili, kada osjetite potrebu da znanje koje imate i memoriju koju gajite podijelite s drugima. Kada uvidite da je potrebno pričati, ali, argumentovano, istinito, potkrijepljeno činjenicama. A, za to je uvijek potreban i pošten odnos prema sebi i istoriji, potrebno je preispitivanje i istraživanje "poznatih fakata", sagledavanje iz drugog ugla, bez obzira da li vas na njega pokreće ljepota ili užas. Jer, uvijek se postavljaju pitanja koja traže odgovore.

Na jedno takvo "istraživačko putovanje" krenula je i likovna umjetnica Darja Bajagić, rođena Crnogorka, koja se iz SAD ponovo vratila da živi i radi u Crnoj Gori, a koja Crnu Goru predstavlja na aktuelnom 60. Venecijanskom bijenalu. Naziv njenog rada - postavke kojom nas predstavlja je "Potrebno je ostrvo za ovako dobar osjećaj" ("It Takes an Iceland to Feel These Good"). Ujedno, to je i njen odgovor na temu ovog Bijenala - "Stranci svuda". Podsjetimo, Muzej savremene umjetnosti Crne Gore je organizator i producent, komesar Crnogorskog paviljona je dr Vladislav Šćepanović, direktor MSUCG, kustoskinja Ana Simona Zelenović, a generalni pokrovitelj izložbe Ministarstvo kulture i medija.

Rad "Potrebno je ostrvo za ovako dobar osjećaj" rezultat je dvogodišnjeg istraživanja Bajagićeve koji je započeo, kako je sama rekla, iz estetskih razloga - divljenjem ljepoti Mamule. Ostrva koje je nekad bilo dio odbrambenog sistema Austro-Ugarske, koje je u Drugom svjetskom ratu bilo italijanski fašistički koncentracioni logor, da bi u 21. vijeku postao ostrvo-hotel. Bajagić je na otvaranju, prije neki dan u Veneciji, podsjetila da je 2022. godine, kada je "ponovo otvoren" kao luksuzni hotel, finansiran stranim investicijama, Mamula tada nazvana - "Ostrvo dobrog osjećaja u Crnoj Gori", a slogan hotela inspirisao je i naziv njene izložbe "Potrebno je ostrvo za ovako dobar osjećaj". A, u svjetlu kulture sjećanja, Bajagić je ovom prilikom istakla i da je u istoriju ostrva utkan i dio njene porodične istorije, jer je njen djed, partizan, bio zatvorenik u konc-logoru italijanskih fašista na Mamuli, a potom i u logoru u Ponci, u Italiji. Ujedno, njegova, kao i sudbina drugih logoraša, u ovom neslavnom i slabo osvijetljenom segmentu, povezuje i istorije Crne Gore i Italije. Tako, rad u sebi objedinjava preispitivanje različitih značenja i čitanja, značaja Mamule za nas u Crnoj Gori nekad i sad.

Postavka se sastoji od pet slika uokvirenih čeličnim ramovima, oslikanih akrilnim bojama i "iscrtanih" - odštampanih UV štampom, fotografija, kao i skulpture - instalacije koja predstavlja okove. Pritom, svaka slika ima svoj oblik, svoj motiv, ponekad čak paradoksalan u prikazu (logoraši koji se smiju), a neke su kombinacija slike, fotografije i skulpture.

• S obzirom da ste karijeru dosad uglavnom gradili u inostranstvu, a u svjetlu činjenice da ste porijeklom iz Crne Gore, što za Vas znači što predstavljate Crnu Goru na Venecijanskom bijenalu?

– Za mene je to čast i veliko dostignuće, i čini me veoma ponosnom jer sam veoma vezana za moje naslijeđe. Rođena sam u Crnoj Gori, moji roditelji su iz Crne Gore, i velika je čast predstavljati Crnu Goru na međunarodnoj sceni.

• Tema ovog Bijenala je "Stranci svuda". Na koji način Vaš rad odgovara - korespondira s temom Bijenala?

– Moj projekat se veže za temu Bijenala "Stranci svuda", i ta tema naročito korespondira jer povezuje italijansku i našu, crnogorsku istoriju, ali isto tako i globalnu istoriju, Mamula kao hotelski kompleks koji su sada radili strani investitori za strane turiste - posjetioce, i koji na neki način postaje vrhovna, jukstapozicija svih tih različitih kultura, ali sada na jednom mjestu.

• Znači, ne doživljavate ostrvo kao usamljeno mjesto ili mjesto za usamljenike, za osobe koje vole usamljenost? Može li se, a što je česta tema u književnosti i filmovima, i čovjek shvatiti kao ostrvo?

– Ideja hotela na ostrvu podrazumijeva upravo mogućnost vrhunskog, teško dostupnog, ekskluzivnog mjesta za izabrani, mali broj ljudi koji može tamo da boravi. I u tom smislu, to jeste mjesto gdje se možete izolovati i imati neki svoj svijet. Tačno je i to da se čovjek može shvatiti kao ostrvo. Zanimljivo je da su investitori kreirali hotel na ostrvu, a to je zanimljivo ako se posmatra i kao mogući način revidiranja, rekreiranja istorijskog značenja i posmatranja.

• Koliko se Vaš rad može tumačiti iz perspektive da smo možda stranci i u sopstvenom okruženju, možda čak i Vaše pozicije, jer ste kao stranac doživljavani u SAD, ali djelimično i sada, ovdje u Crnoj Gori, po povratku?

– Imala sam taj osjećaj dok sam živjela u SAD, jer sam uvijek govorila i naglašavala da sam rođena u Crnoj Gori, i svi su znali da sam s nekog drugog mjesta. I kada sam se vratila u Crnu Goru, bilo je pomalo neobično, jer su ljudi govorili - "a, ti si Amerikanka". Znači, nikad se nisam nigdje osjećala da pripadam 100 odsto, ali sam zato u tom smislu kombinacija više kultura. Uvijek sam ponosna na moje crnogorsko porijeklo i to ću uvijek i biti i isticati.

• Što očekujete od predstavljanja na Bijenalu?

– Nadam se da će ova izložba doprinijeti i da se skrene pažnja na savremenu umjetničku scenu u Crnoj Gori i naše talentovane umjetnike, i da će nam pružiti priliku da uporedimo u kojoj mjeri odgovaramo savremenoj globalnoj umjetničkoj sceni i da s njom ostvarimo dijalog. Mislim da Crna Gora ima mnogo toga da ponudi, da ima mnogo mladih i talentovanih ljudi i da će to privući i ljude sa svjetske umjetničke scene da poklone pažnju našim umjetnicima i da se ostvari značajnija komunikacija s drugim umjetničkim centrima, naročito u Evropi, ali i svijetu.