Satiričar i aforističar Dejan Tofčević doslovno na kraju 2025. godine, publikovao je svoju četvrtu knjigu aforizama "Koncert za čelo i potiljak". Djelo na oštar kritičarski način raščlanjuje lapidarnim iskazima našu svakodnevicu. Pritom, ne gubeći iz vida ni onu iskru humora i autoironije bez koje bi kritika bila suvoparna i dosadna, čak i već viđena, a kojom je Tofčević istinski ovladao što prepoznaju i njegove kolege i čitaoci.
Jedan od recenzenata, Jovo Nikolić, o "Koncertu za čelo i potiljak", piše da Tofčević precizno, bez viška, koristi jezik vješto i majstorski, igrajući se sarkazmima, ironijom i crnim humorom, provocirajući tako čitaoca.
– "Koncert za čelo i potiljak" je zbirka koja se ne čita u jednom dahu, već se otvara nasumično, nudeći dnevnu dozu intelektualne provokacije. Ona je obavezna literatura za svakoga ko želi da provjeri puls savremenog društva, bez lažnog optimizma, ali i bez defetizma. Dejan Tofčević je ovom zbirkom potvrdio status jednog od najrelevantnijih savremenih aforističara - zaključuje Nikolić.
Tofčevićeve duhovne tvorevine možete čitati i u dnevnim novinama "Dan", a sa autorom razgovaramo o novom djelu kao svojevrsnoj "rekapitulaciji" dosad učinjenog.
• Možda nije zgoreg da nas i sebe podsjetite kako je sve počelo, i da li ste mislili da ćete, kako i sami kažete, uporno raditi na aforizmu i satiri?
– Prvi pisani tragovi o mojim aforizmima sežu unazad tridesetak godina, kada je bilo znatno više prostora za objavljivanje u čitavom regionu, što je stvorilo jednu generaciju prilično prominentnih aforističara, kao što su: Tomislav Marković, Dragan Ognjanović, Goran Dokna, Gojko Božović, Aleksandar Novaković, Bojan Ljubenović, Vladica Milenković, Aleksandar Stojadinović, Bratislav Kostadinov, Vladan Čizmović i dr. Neki su i dalje aktivni mada se jedan dio pasivizirao ili zaplivao nekim drugim književnim vodama, ali i nekoliko značajnih autora iz tog vremena više nije sa nama. U to vrijeme je gotovo svaki štampani medij njegovao satiru, a urednici su davali prostora i nama početnicima. Za mene je najznačajniji satiričnik bio "Etna", urednice Vesne Denčić, čiji sam postao, i u narednim godinama, ostao redovan saradnik. Tada nije izgledalo kao da ću se baviti aforistikom i nakon ovoliko vremena, ali svakodnevni kontakt sa starijim autorima kao što su Milan Beštić ili Veljko Rajković i učestvovanje na brojnim manifestacijama, ali i buran istorijski period, bili su odlična inspiracija za nekoga ko je želio da kroz satiru sačuva zdrav razum.
• Što je po Vama uspješan aforizam, uspješan aforističar?
– Uspješan aforizam mora biti jasan, precizan, sa neočekivanim obrtom, i da ima istinu koja se lako pamti. Aforizam traži aktivnog čitaoca koji je sposoban da domisli ono što je autor započeo sa uglavnom dvije rečenice, ali i manje, i da rješenje postavljene paradigme pronalazi u sebi. Često se zbog svoje kratkoće miješaju sentencije i aforizmi, ali pažljiv čitalac može uvidjeti da sentencija nudi čitaocu gotovu istinu, često i kao zaključak šireg teksta, za razliku od aforizma koji je umjetničko djelo, duhovito, ironično i zahtijeva tumačenje, bazirano na originalnom stilu, višeznačnosti i asocijativnosti. Uspješan aforističar je onaj koji umije da vidi ono što većina prećutkuje, da kaže ono što svi osjećaju, ali ne umiju da sroče - i to bez viška riječi. Upravo takvi ljudi imaju dar koji se ne može naučiti niti razviti kod onih koji ga nemaju.
• Negdje je opšte mjesto da se književnim žanrovima – satiri i aforizmu, ne posvećuje dovoljno pažnje u stručnim, ali i širim čitalačkim krugovima. Uprkos tome, oni (uporno) opstaju. Kako to objasniti? Ko danas čita - sluša satiru i aforizam?
– Zaista je malo stručne akademske javnosti kod nas koja se sistematski bavi satirom ili aforizmom. Povremeno se pojavi poneki rad koji uglavnom reciklira već postojeće ideje. Pokojni prof. Ratko Božović je imao interesantan pristup, pa je u nekoliko knjiga objavljivao po esej o najznačajnijim autorima, tako je i u knjizi "Sedmorica protiv mene'', što je parafraza Eshilovog naslova "Sedmorica protiv Tebe'', predstavio sedam najuspješnijih crnogorskih autora. Ne znam da se pojavio još neki rad ovog nivoa proteklih godina. Kod autora satire, a naročito aforizma postoji izvjesna doza mazohizma, koja ih i pored nepriznavanja i sve manjeg prostora u medijima tjera da rade još više i bolje, pa se sasvim solidne knjige pojavljuju i onda kada im se najmanje nadamo. Publike za satiru, a naročito aforizam ima, samo što je treba tražiti u novijim sredstvima komunikacije, jer se nalazi u lagumima internetskih socijalnih mreža, koje kao da su stvorene za direktnu komunikaciju autora najkraće književne forme i publike.
• Uprkos relativno značajnom broju autora, a s obzirom na veličinu Crne Gore, čini se da je ovdašnja scena u posljednje vrijeme utihnula. Kako to objasniti, postoji li opravdanje?
– Proteklih godina je sve manje mjesta za objavljivanje satire u Crnoj Gori, jer je kritička misao sve manje poželjna, iako je zdrava i otrežnjujuća, kako za autore tako i za široku publiku. Petparačke elite su zauzele sve kanale komunikacije i najgledanije TV termine gdje nam prodaju maglu, kao da to što rade ima ikakvu vrijednost. Uporno sprovode medijsko nasilje nad stanovništvom, pokušavajući da nam prodaju rog za svijeću i to im prilično dobro ide. U takvom ambijentu je sve manje mjesta za kulturu, umjetnost ili bilo kakvo drugačije mišljenje, pa i satiru. Ona sada djeluje iz ilegale na društvenim mrežama i dostupna je najširoj publici.
Ne treba zaboraviti da mi u Crnoj Gori još uvijek imamo dva festivala satire, jedan karikature i muzej (!) a to nije malo. Iako djeluju u vrlo skromnim uslovima, najviše zahvaljujući ličnom entuzijazmu nekolicine pregalaca, kao što su Dragan Mitov Đurović, Darko Drljević i kolektiv Opštine Pljevlja, koji uspijevaju da opstanu pred poplavom savremenih medija. Izgleda da ovakav njihov pristup publici nije dovoljan, već je neophodno pronaći nove kanale komunikacije usmjerene prema mladima, kojih je sve manje na ovim manifestacijama. Ja vjerujem da će ove veoma značajne institucije kulture naći način da privuku najširu publiku jer zaista imaju šta da ponude, a to su pokazale kroz decenije postojanja.
